{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Italija u nedjelju na prijevremenim parlamentarnim izborima

F
12.4.2008. u 01:10
0
0
Italija u nedjelju na prijevremenim parlamentarnim izborima
0
Italija u nedjelju na prijevremenim parlamentarnim izborima
Foto: AFP
Talijani u nedjelju i ponedjeljak izlaze na prijevremene parlamentarne izbore na kojima se natječu 32 stranačke i nezavisne liste, no istinske izglede za pobjedu imaju tek konzervativni lider Silvio Bersluconi i kandidat lijevog centra Walter Veltroni.
Izbori za 630 zastupnika u donjem domu i 315 u Senatu raspisani su nakon što je premijer Romano Prodi podnio ostavku jer je njegovu koaliciju lijevog centra napustila mala katolička stranka i time je nakon samo 20 mjeseci na vlasti izgubio vrlo tanku većinu.

Zbog notorne nestabilnosti talijanskih vlada u zadnjih 50 godina samo je jednoj od njih 61 uspjelo odraditi puni petogodišnji mandat. Bila je to od 2001. do 2006. vlada Silvija Berlusconija, koji se nada da će na ovim izborima osvojiti svoj treći premijerski mandat.

Upravo je talijanski izborni zakon glavni krivac za hroničnu nestabilnost vlada, a 2005. tadašnji premijer Berlusconi reformirao je izborni zakon ne bi li umanjio izglede svoga protukandidata Prodija na izborima 2006. Reforme je čak i on nazvao smećem ("porcata").

Sustav je još na snazi i kombinira proporcionalni sustav s pragom od dva posto za stranke u koaliciji, te četiri posto za stranke koje na izbore izlaze same i omogućio je da 2006. u parlament uđe 20 stranaka.

Izborni zakon zapravo strankama dodjeljuje "bonus", odnosno dodatna zastupnička mjesta pobjednicima. Time je Prodi dobio uvjerljivu većinu u donjem domu, ali vrlo tijesnu od samo dva mjesta u Senatu.

Takav bi se rezultat sada mogao ponoviti Berlusconiju, izvještava Reuters i podsjeća da i Berlusconi i Veltroni zagovaraju promjenu izbornog sustava kojim bi se Italija usmjerila prema dvostranačju.

Osim zastupnika obaju domova parlamenta, Talijani biraju i predsjednike nekih pokrajina i gradskih vijeća te 426 gradonačelnika (uključujući rimskog), zatim sazive pokrajinskih skupština i vlada na Siciliji i u regiji Friuli-Venecija-Giulia.

Saziv zastupničkog doma bira 47,3 milijuna Talijana s pravom glasa, a na izbore za Senat pozvano je 43,2 milijuna birača jer je 25 godina minimalna dobna granica za glasanje za gornji dom.

Na lokalne izbore izlazi 14 miljuna birača.

Ovo je drugi put da pravo glasa ima 2,8 milijuna Talijana u dijaspori koji biraju 12 zastupnika donjeg doma, odnosno šest senatora u gornjem.

Glavna izborna igra vodit će se između 71-godišnjeg populista i medijskog magnata Berlusconija, čijem bloku ankete daju do šest posto prednosti, te kandidata lijevog centra 52-godišnjeg Waltera Veltronija, talijanskog Baracka Obame kako ga nazivaju mediji.

Ostale stranke desnice i ljevice, kao i centra, demokršćanski UDC Pierferdinanda Casinija, marginalizirane su u kampanji.

Registrirano je gotovo 180 političkih stranaka, pokreta, izbornih lista i podlista, nadasve živopisnih i šarolikih, kako po imenima (Ne smeću, Impotentni egzistencijalisti, Sveto Rimsko carstvo), tako i po životnom putu i
kredu nekih kandidata.

Na izborima se natječu osebujni pojedinci koji kombiniraju suprotnosti, naprimjer novinar Giuliano Ferrara, deklarirani ateist, koji svojom kampanjom protiv pobačaja želi privući katoličke glasove, ili bivša pornozvijezda, Milly D'Abbraccio, koja je krenula stopama gotovo legendarne Ciccioline, a za izborni logo odabrala vlastitu stražnjicu, te Daniela Santanche, glasnogovornica stranke la Destra (desnica), feministica i desničarka.

Italija je jedna od šest zemalja koje su utemeljile Evropsku uniju, gdje gospodarski među najrazvijenijim članicama zauzima četvrto mjesto, odnosno treće u eurozoni.

Na svjetskoj rang-listi najrazvijenijih zemalja gubi međutim korak i pala je na deveto mjesto iza Kanade i Kine, te 2007. godini bilježila rast od samo 1,5 posto, s BDP-om od 25.032 eura po stanovniku.

Prema pisanju hrvatskog časopisa Kapital, Italija posustaje zbog spore provedbe reformi, pada kupovne moći, stagnacije plaća i rasta cijena, zbog duboke političke krize i nadasve skupe "političke mašinerije", dvaput skuplje od francuskoga i njemačkog političkog aparata, čak deset puta skupljeg od španjolske političke klase.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: