U Iranu obje strane pamte prošlost. Vođe prodemokratske kampanje imitiraju taktiku Islamske revolucije iz 1978., dok vlast traži način da izbjegne greške Šaha, dok brane ono što smatraju legitimnim poretkom.
Dok odbacuju bilo kakva poređenja događaja iz 1978. i 1979. sa današnjim masovnim protestima nakon reizbora predsjednika Mahmouda Ahmadinejada, činjenica je da krvoprolića na ulicama Teherana zaista podsjećaju na tadašnja.
Vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei za izazivanje protesta krivi Zapad i teroriste, dok u potpunosti staje iza Ahmadinejada, zaključuje Taylor.
Ono što je nekadašnju revoluciju nosilo bila je kombinacija liderstva i korištenje džamija i snimaka na audio kasetama za širenje "antišahovskih" propovjedi ajatolaha Ruhollaha Khomeinija, koji je prvo pobjegao u Irak, a onda u Francusku.
Revolucionari šiiti su proizveli takozvani "kult mučenika", pretvarajući svaku žalost za mrtvima u nove proteste u kojima su se pojavljivali novi "mučenici".
Glavni opozicioni kandidat Mir Hossein Moussavi, koji tvrdi da mu je sadašnja vlast otela pobjedu, pozvao je na povorke kojima će se oplakivati demonstranti ubijeni u toku protesta. Također je pozvao i na pobunu ako sam bude uhapšen.
Današnje vođe kampanje koriste se internetom i drugim tehnologijama na isti način kao što su Khomenijevi sljedbenici koristili audio kasete i telefon da prošire vijesti i pozovu medije.
Tako naprimjer, iranski režiser Mohsen Makhmalbaf stavio se na raspolaganje opoziciji govoreći o Moussaviju u Evropskom parlamentu i francuskim medijima. U Iranu također postoje imitacije revolucionarne taktike organizovanja noćnih protesta kada okupljeni viču "Bog je najveći", "Smrt diktatoru" sa krovova svojih domova, a njihov glas odjekuje prema planini Elborz iznad sjevernog dijela Teherana.
U nastavku poređenja Šahove kampanje i današnjih događanja u Iranu, kolumnist Reutersa navodi i kako je Šah bio preslab, prespor i neodlučan, te kako nije bilo čvrste lojalnosti njegovih sigurnosnih snaga. Njegovi sljedbenici osuđeni su na smrt i svaki kompromis s njima bio je odbijen.
Ključna lekcija koja je proizašla iz Khomeinijeve revolucije bila je podjela sigurnosnih snaga i osiguravanje paralelnih revolucionarnih tijela na svakom nivou, kako bi se osigurala lojalnost vlasti i spriječio bilo kakav problem.
Takav sistem i danas postoji. Policija, revolucionarne snage, volonterski odredi, svi su uključeni u gašenje pobuna, a koriste suzavce i u nekim slučajevima pravu municiju.
Većina Iranaca je uvjerena u odlučnost vlasti da prekine proteste. Pitanje je koliko će to proširiti pukotine u klerikalnom ustroju i produbiti otpor koji bi mogao narušiti sistem.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
