List iznosi zabrinutost da bi dugotrajno natezanje oko formiranja koalicijske vlade moglo dovesti do obnavljanja nasilja i potaknuti Amerikance da nametnu rješenje, bilo kakvo rješenje, samo da ne bi morali mijenjati planove o potpunom povlačenju.
Zbog toga je sve što slijedi poslije glasanja u Iraku mnogo važnije od onoga što se događalo na sam izborni dan.
Ko god preuzme vlast, suočit će se s ogromnim problemima. Irak je slaba država s ogromnim sigurnosnim aparatom, nedjelotvornim institucijama i gotovo nepostojećim javnim službama, zemlja u kojoj korupcija cvjeta.
Optimisti navode potencijalno ogromne prihode od naftne industrije, ali nema ni nagovještaja saglasnosti o načinima da se to bogatstvo podijeli.
Milioni obrazovanih Iračana su u inostranstvu, pomirenje je iluzija. Kirkuk, na koji pravo polažu i Arapi i Kurdi, može eksplodirati svakog trenutka.
Pa ipak, izbori su održani i postoji temelj za oprezni optimizam.
Svakako da nije izvjesno kako će demokratija pustiti korijenje u Iraku, ali prisutna je nada da bi u toj razorenoj zemlji politika mogla preuzeti primat od nasilja i povesti je ka stabilnosti koju zaslužuje, piše Guardian.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
