Diljem svijeta, CPJ je utvrdio da je ubojstvo 41 novinara tokom 2008. u izravnoj vezi s njihovim radom. Ta brojka pokazuje pad u odnosu na 65 ubijenih prošle godine. CPJ istražuje još 22 smrti kako bi utvrdio jesu li povezane s novinarskim radom.
Ubojstvo ostaje vodeći uzrok smrti novinara zbog njihova posla, što potvrđuje podatak da su 28 ubijenih u 2008. bili meta napada.
Ivo Pukanić, vlasnik hrvatskog političkog tjednika "Nacionala", ubijen je bombom postavljenom pod njegov automobil. Direktor marketinga tog lista Niko Franjić, također je poginuo u napadu, navodi CPJ u priopćenju.
CPJ je objavio i zaseban popis ubijenih novinskih djelatnika u 2008., na kojem su, uz Niku Franjića, još dvojica Iračana. U bilješci o smrti Pukanića i Franjića, CPJ ističe brzu reakciju hrvatskih vlasti u istrazi napada i hapšenju osumnjičenih, prenijela je Hina.
Smanjenje broja novinarskih pogibija u svijetu u velikoj se mjeri može pripisati Iraku, gdje je broj smrti pao na trećinu, u odnosu na rekordna 32 ubijena novinara u 2007. i u 2006. godini. Pad broja ubijenih novinara u razmjeru je s ukupnim poboljšanjem sigurnosnih uvjeta u Iraku, kazali su novinari za CPJ.
Svi novinari ubijeni u Iraku u 2008. bili su izvjestitelji domaćih medija, a ubijena su i dva medijska djelatnika. Od početka rata u ožujku 2003. u Iraku je ubijeno 136 novinara i 51 medijski djelatnik, što ga čini najsmrtonosnijim oružanim sukobom za novinare u novijoj povijesti.
Popis ubijenih novinara u 2008. odražava promjenu kriznih žarišta u svijetu, s visokim brojem ubijenih u nesigurnim područjima Azije i Kavkaza. Sukobi u Pakistanu, Afganistanu, Šri Lanki i Indiji zajedno su odnijeli živote 13 novinara, navodi CPJ.
Tri novinara ubijena su u petodnevnom kolovoškom ratu između Gruzije i Rusije oko separatističke gruzijske regije Južne Osetije, a još tri u građanskim nemirima u Tajlandu.
Više od 90 posto ubijenih u 2008. bili su lokalni novinari koji su radili za lokalne, regionalne ili međunarodne medijske kuće.
Po dvojica novinara ubijena su ove godine u Rusiji i Filipinima, a CPJ ističe kako 17-godišnje istraživanje pokazuje da su te dvije zemlje među najopasnijima za novinare, i među najgorima po rješavanju ubojstava.
Sedam novinara ubijeno je u borbenim situacijama, uključujući Reutersova kamermana Fadela Shanu, ubijena granatom izraelskog tenka dok je snimao u Pojasu Gaze, unatoč tome što je nosio oznaku PRESS na prsluku i što je izašao iz vozila s oznakom TV.
Šest novinara poginulo je na opasnim zadacima, kao što su nemiri i ulični prosvjedi.
Meksiko, Bolivija i Kambodža također su na popisu zemalja u kojima su ove godine ubijeni novinari.
CPJ, osnovan 1981. kao neprofitna udruga, prikuplja podatke i analizira pogibije novinara svake godine, primjenjujući stroge kriterije za svaki unos na popis ubijenih, neovisno istražujući i provjeravajući okolnosti svake smrti.
CPJ smatra da je smrt povezana s poslom samo kada je njegovo osoblje sigurno da je ubojstvo izravna posljedica njegova ili njezina rada, u unakrsnoj vatri ili na opasnom zadatku.
Ako su motivi ubojstva nejasni, no moguće je da je smrt povezana s poslom, CPJ slučaj vodi kao "nepotvrđen" i nastavlja istragu. CPJ na svoj popis ne stavlja novinare koji su umrli od bolesti ili u prometnim ili zrakoplovnim nesrećama. Druge novinarske organizacije, koje koriste drukčije kriterije, znaju izvijestiti o većem broju novinarskih smrti od CPJ-a.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
U Sarajevo na festival stižu predstavnici turističkih agencija iz 15 zemalja svijeta
