Podrhtavanje Tambore izaziva strah
0

Indonežani bježe pred smrtonosnim vulkanom

Sarajevo-x.com
Iako poljoprivrednici iz Indonezije, koji žive u dolinama vulkanskih planina, nisu skloni napuštanju svojih domova u strahu od erupcije, oni nastanjeni na Tambori nisu htjeli rizikovati kada se najsmrtonosniji vulkan na svijetu "javio" ranije ovog mjeseca.

Mještani kao što je Hasanuddin Sanusi su u djetinjstvu čuli priče kako je planina, koju nazivaju domom, 1815. godine, tokom najveće erupcije ikad zabilježene, ubila 90.000 ljudi. Zbog toga 45-godišnji farmer nije čekao da čuje šta će stručnjaci reći kada je Tambora počela ponovo da se trese. Zgrabio je svoju ženu i četvoro malodobne djece i pobjegao niz padine smrtonosne planine.

Isprepadan pričama iz djetinjstva Hasanuddin je danima odbijao da se vrati u svoje planinsko selo unatoč uvjeravanjima da im ne prijeti nikakava opsanost. "Mislili smo da zmaj spava unutar kratera. Vjerovali smo da će se, ako ga naljutimo, probuditi i bljuvati vatru i uništiti čovječanstvo", sjeća se Hasanuddin svog djetinjstva.

Smrtonosna erupcija Tambore na otoku Sumbawa u aprilu 1815. je ostavila krater širok 11 kilometara, a dubok jedan kilometar. To je bila jedna od najvećih vulkanskih erupcija u povijesti, koja je pridonijela klimatskim anomalijama 1816.g. zbog čega je ta godina nazvana "godina bez ljeta".

Erupcija 1815. čula se do 2.000 kilometara udaljenih naselja na otoku Sumatra, dok je stup vulkanskog pepela bio vidljiv sa otoka Borneo, Sulawesi, Java i Molučkih otoka. Zbog uništavanja poljoprivrednih usjeva u široj regiji, do čega je došlo zbog izbacivanja vulkanskog pepela, nastupila je glad i došlo je do pojave bolesti.

Ta erupcija je bila nekoliko puta snažnija od mnogo poznatije erupcije vulkana Krakatoa 1883. godine, koja je druga najsmrtonosnija u povijesti Indonezije. Vijest o erupciji Tambore nije obišla svijet iz jednostavnog razloga. Pošta pa samim tim i informacije u to su vrijeme putovale sporim brodskim linijama, piše AP.

Iako nije uobičajeno da mještani indonezijskih sela, koja se nalaze u blizini nekog od vulkana, bježe pri najmanjenm podrhtavanju tla, Tambora je drugačija. Ljudi koji žive u blizini ove planine su nervozniji zbog njene povijesti i nisu navikli ni na najmanja podrhtavanja tla jer je Tambora, osim nekoliko manjih erupcija pare 60-ih godina prošlog stoljeća, mirovao gotovo 200 godina.

Gede Sauntika iz vladinog Centra za vulkanologiju kaže da su podrhtavanja zabilježena tek od aprila ove godine. "Također, Tambora je počela da izbacuje pepeo i dim u atmosferu. To je nešto što ranije nismo vidjeli", pojašnjava Suantika. Iako su vlasti izdale saopćenje da se evakuiraju samo mještani koji žive tri kilometra od kratera, to nije zaustavilo stotine mušakaraca, žena i djece, koji su nastanjeni izvan zone opasnosti da spakiraju odjeću, nakit i važne dokumente i zatraže utočište daleko od opasne planine.

"Pozvali smo ih da se vrate na vrijeme kako im usjevi ne bi propali i kako djeca ne bi propustila polazak u školu, ali bezuspješno", kaže Syaifullah, šef zajednice u Pekatu.

Niko ne očekuje da se slična erupcija ponovi jer je potrebno puno više od 200 godina da bi se stvorio sličan pritisak unutar kratera. No, to je slaba utjeha ljudima koji su odrastali slušajući strašne priče o desetinama hiljada mrtvih i nestanku svakog oblika života na ostrvu Sumbawa.