Na satovima koji se čuvaju u Washingtonu i Londonu kazaljke će biti pomjerene sa sedam minuta do ponoći, gdje stoje već pet godina, prema ponoći iz više nego očiglednih razloga svakom iole razumnijem čovjeku na planeti, piše list i nastavlja da je prijetnja nuklearne kataklizme porasla kako iz klasičnih razloga - sve većeg broja država koje posjeduju ili razvijaju nuklearno oružje i opasnosti da se teroristi domognu istoga, tako i zbog jedne sasvim nove dimenzije - globalnog otopljavanja.
Naime, atomske centrale su ponovo u modi zbog relativno malog ekološkog zagađenja pa paralelno s njihovom izgradnjom raste i količina nuklearnog materijala koji može da bude upotrijebljen u vojne svrhe.
Inače, po ovom satu, svijet je bio najbliži nuklearnoj katastrofi poslije uzastopnih američkih i ruskih proba hidrogenskih bombi 1953. Tada je bilo dva minuta do ponoći.
Najsigurniji smo bili, završava list, 1991. - na sedamnaest minuta od Sudnjeg dana - kada su Amerika i Sovjetski savez potpisali sporazum o smanjenju svojih nuklearnih arsenala i nagovijestili početak nove ere saradnje zajedničkom akcijom u prvom Zalivskom ratu protiv Iraka.
