Po njezinim riječima, Haški sud je u siječnju 2004. godine imao informaciju da je Karadžić u Beogradu zbog operacije.
"Obavijestili smo vlasti u Srbiji, predajući im adresu. Neki članovi vlade koji su kontrolirali policiju, bili su spremni uhititi ga i kontaktirali su s Francuskom da ga prebace u Haag, ali su Amerikanci intervenirali i stopirali akciju", tvrdi Hartmannova, dodajući da je nekoliko dana kasnije Karadžić lociran u Zaovinama, nedaleko od granice Bosne i Hercegovine sa Srbijom, gdje je bio na oporavku, ali niti tada nije bilo rezultata.
Ta je informacija, dodala je, odmah proslijeđena komandi SFOR-a u Sarajevu, čiji je helikopter nekoliko sati kasnije nadlijetao to područje, kako bi upozorio Karadžića.
"Bila su tri pokušaja uhićenja Karadžića za 12 godina. Ali, bile su to samo predstave", tvrdi Florence Hartmann, ponavljajući svoje tvrdnje da se s Karadžićem pregovaralo o njegovoj predaji, te da se Karadžić u pregovorima pozvao na sporazum s bivšim američkim izaslanikom Richardom Holbrookom iz studenoga 1995. godine, po kojem mu se jamči izuzimanje od kaznenog progona ako se povuče iz političkog života.
"Za uspješno okončanje misije lociranja i uhićenja bjegunaca prepreka su bile prije svih, lokalne vlasti, ali također i nekoliko zemalja, posebno SAD, Velika Britanija i Francuska", tvrdi Hartmannova, napominjući da svojim tvrdnjama ne želi dati bilo kakvo opravdanje srbijanskim vlastima koje još nisu uhitile preostale haške optuženike.
Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte tvrdi da se Ratko Mladić, Goran Hadžić i Stojan Župljanin kriju na teritoriju Srbije, dok je Radovan Karadžić "negdje u regiji", a to je prije nekoliko dana potvrdio i tužitelj za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
