U sukobima koji su uslijedili, koji su zahvatili gotovo cijelu teritorija Libana i sjever Izraela, ubijeno je više od 1100 Libanaca, uglavnom civila, i preko 150 izraelskih civila.
U izraelskom bombardiranju, s druge strane, uništeni su domovi desetaka hiljada stanovnika Libana. Taj rat je zadao težak udarac ionako krhkom političkom sistemu, snažno uzdrmanom građanskim ratovima 1975. i 1990. godine, a izlaz iz krize još nije na vidiku.
Malo koja zemlja na svijetu je toliko komplikovana i podijeljena kao Liban, a rat između Izraela i Hezbollaha izazvao je jednu od najvećih političkih kriza u njenoj historiji.
Libanski historičar Favaz Traboulsi za BBC govori o konretnim posljedicama takvog stanja: "Od decembra prošle godine sve aktivnosti u zemlji su praktično suspendirane. Ekonomske posljedice su ogromne - 40 posto Libanaca sada radi van zemlje. Istovremeno, polovina poslanika parlamenta nije u Libanu zbog straha za svoje živote."
Liban mnogi upoređuju s tektonskom zonom koja se nalazi između dva nestabilna platoa - Izraela i Sirije. Kad god se oni pomjere, u Libanu dolazi do snažnog zemljotresa.
U toj komplikovanoj situaciji, kako primjećuje Alister Kruk, direktor Libanskog foruma za rješavanje sukoba, ima još igrača: "Ako u Libanu imate neki problem, on možda uključuje i Izrael. Ako je uključen Izrael, tu je onda i Sirija. Kada je riječ o Siriji, tu je možda i Amerika. A gdje su Sirija i Amerika tu je vjerovatno i Iran", kaže on za BBC.
Pored svih dosadašnjih prijetnji libanskoj stabilnosti, nedavno se pojavila još jedna - radikalni džihad, nadahnut al-Qaidom.
Pol Salem, direktor Karnegijevog bliskoistočnog centra u Bejrutu, o tome kaže: "Riječ je o grupama koje su i prije postojale u malim ćelijama. Liban, međutim, nije smatran frontom u općem džihadističkom pokretu, već nekom vrstom 'baze za podršku'. No, nekolicina tih grupa nedavno je indirektno proglasila Liban aktivnim frontom, drugim riječima - mjestom na koje džihadisti treba da idu kako bi se borili protiv Zapada i Izraela. Moglo bi da se kaže da neke zemlje u regionu, među kojima je vjerovatno i Sirija, okreću glavu na drugu stranu dok pripadnici tih organizacija preko njihovih teritorija idu u Liban."
Liban je danas politički i institucionalno potpuno paraliziran. Parlament se nije sastao već nekoliko mjeseci, prosirijski orijentirani predsjednik ne priznaje vladu koju podržavaju sa Zapada, a članovi vlade, sa svoje strane, odbijaju da s predsjednikom održavaju bilo kakvu vezu.
Pol Salem kaže da mnogi Libanci strahuju da bi situacija mogla da bude još gora: "Jedna mogućnost je da dođe do eskalacije terorističkih aktivnosti, kao što je to bio slučaj u protekla dva mjeseca. Ekstremne organizacije slične al-Qaidi mogle bi da nastave da ulaze u Liban i da se tako poveća broj terorističkih napada na civile, državne institucije, armiju i pripadnike snaga Ujedinjenih nacija. To bi zemlju dovelo u stanje slično onom u kojem je svojevremeno bio Irak".
Svakodnevni život u Libanu teče uprkos neprestanim napetostima. Mnogi analitičari smatraju da je Liban ključna karika u kreiranju politike na Bliskom istoku - s jedne strane, Washington tu provodi svoje ambicije za reformu regiona, dok se drugi snažno protive takvim američkim idejama.
Libanci nisu ni malo sretni što se "bitka za Bliski istok" vodi baš na njihovoj teritoriji, a stabilnost zemlje, upravo zbog toga, zavisi od odluka koje donesu Sjedinjene Države, Izrael, Iran i Sirija.
U međuvremenu, organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International je prvu godišnjicu početka rata između Izraela i Hezbollaha obilježila pozivom da se provede istraga UN-a o ratnim zločinima obje strane.
Amnesty kaže da je bez potpune i nepristrasne istrage, koja bi predviđala reparacije za žrtve, u zemlji još uvijek prisutna opasnost od izbijanja novog rata.
