Kako piše dnevnik, eksperti za Libiju upozoravaju da je situacija na terenu fluidna i konfuzna, ali ističu da je plemenska lojalnost značajan pokazatelj, kao i da nema jasne linije geografske podjele između protivnika i sljedbenika režima.
U tekstu u NYT-u se podsjeća da je istočna Libija, koja je prva pala u ruke opozicije, uvijek smatrana pobunjeničkim dijelom zemlje. Taj region, poznat kao Kirenaika, sjedište je plemena Senusi, iz koga je potekao kralj Idriz, koga je Gaddafi svrgnuo u vojnom puču 1969. godine.
Stručnjaci primjećuju da su plemena u druge dvije oblasti Libije, u Tripolitanji na zapadu i Fezanu na jugozapadu, nominalno lojalna režimu.
Revolucionari iz 1969. uglavnom su bili iz tri plemena Gadadfa (iz koga je Moammer Gaddafi), Magraha i Varfala, koje je bilo podređeno plemenu Senusi.
"Varfala se sada koleba, pošto njeni lideri podržavaju opoziciju, ali su drugi pripadnici plemena podijeljeni. Druga dva plemena izgleda su dosad lojalna režimu, u kome imaju svoje interese, dok ostala plemena u Tripolitaniji i Fezanu gledaju i čekaju", izjavio je George Joffe, s britanskog univerziteta u Cambridgeu.
Po njegovim riječima, potencijalni izvor otpora Gaddafiju mogao bi biti arapsko-nacionalistički Pokret slobodnih oficira, koji je izveo puč 1969. ali ga je kasnije Gaddafi marginalizovao. Jasno je da je armija podijeljena, ali u kojoj mjeri ne znamo, kaže Joffe.
Shawsank Joshi, s instituta u Londonu, konstatuje da je Gaddafi zadržao kontrolu nad značajnim elementima vojske, a da je izgubio nad onima koje se uvijek plašio da će izgubiti, onima koji su povezani s plemenima koje je imao na meti.
Pored toga, Gaddafi je uspostavio i druge vojne i paravojne snage, poput 32. brigade, koja je pod komandom njegovog sina Hamisa, a u svojim redovima ima strane plaćenike i opremljena je modernim oružjem.
Ti plaćenici su izdanak Islamske legije koju je Gaddafi uspostavio još 1972. godine, s imigrantima iz siromašnih afričkih država. Ta ideja je obnovljena 2000. godine. Pored toga, Gaddafi je uspostavio Pokret revolucionarnih komiteta, koji je takođe paravojna snaga, sastavljena od pripadnika pomenuta tri pouzdana plemena, da bi zastrašivao protivnike revolucionarnom pravdom.
U cjelini, procjenjuje se da je u Libiji, zemlji s oko 6,4 miliona stanovnika, oko 119.000 u snagama sigurnosti, a 45.000 u vojsci.
S druge strane, smatra se da je Gaddafi zadržao značajnu moč, kao da i dalje kontroliše ratno zrakoplovstvo. Nije bilo velikih masakara, zračna sila je proračunato korištena i pokretani su probni napadi, dok se u predgrađima Tripolija stalno obračunava s malim znacima otpora.
"Joshi ocjenjuje da bi bitka za Libiju mogla da potraje. Tripoli nije bunker, a odluke ne donosi čovjek koji nema nikave veze s realnošću", rekao je Joshi.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
Pregovara se o uspostavi novih linija na Aerodromu Sarajevo, fokus je na ovim gradovima
