Porodica Mikia Niheia podijeljena je između potrebe za radom i straha od radijacije koja je mnoge natjerala da napuste ovaj dio Japana.
Sedam dana nakon što je cunami udario u nuklearnu elektranu na obali Fukushime i izazvao otapanje u nekim reaktorima, Nihei je poslao svoju porodicu daleko od radioaktivnih oblaka za koje su mnogi mislili da se izljevaju iz elektrane.
Krhka japanska ekonomija učinila je svoje te se Nihei ne usuđuje da ostavi svoj posao u fabrici automobilskih dijelova u gradu Fukushimi, 60-ak kilometara udaljenom od nuklearne elektrane. Nihei je tako ostao u Fukushimi, dok su njegova žena i dvije kćerke pobjegle u Tokio. Viđaju se tek jednom mjesečno.
"Ne znam koliko će ovakva situacija potrajati. Mogu da odem da ih posjetim samo jednom mjesečno, budući da su putni troškovi veoma visoki. Teško je živjeti ovakav dvostruki život, i ekonomski i mentalno", ispričao je Nihei za AFP.
Više od 100 hiljada ljudi prisilno je evakuirano iz njihovih domova u krugo od 20 kilometara oko nuklearne elektrane. Desetine hiljada drugih napustili su šire područje, zabrinuti zbog opasnosti od radijacije.
To što su vladini naučnici i internacionalni eksperti izjavili da količina radijacije. kojoj su bili izloženi, teško da im može nanijeni ikakvu štetu im ne donosi nikakvu utjehu. Bilo kakvo uvjeravanje ne može da iskorijeni sveprisutni strah i slabo shvaćenu prijetnju.
Niheijeva supruga Kazuko kaže da je željela da izbjegne bilo kakav rizik od radijacije, pa makar on bio gotovo neprimijetan.
"Više nismo mogli da pustimo djecu da se igraju vani te su postala nervozna, a ja nisam željela da jedu rižu i povrće iz lokalnog uzgoja", izjavila je.
Dvije godine nakon krize, zabranjena zona oko elektrane se postepeno smanjuje, dok nivo radijacije raste.
Za Noria Kannoa, načelnika Iitatea, evakuiranog sela od šest hiljada stanovnika, povratak u normalni život je još uvijek daleko.
"Kada smo prvi put avakuirani, mislili smo da ćemo se vratiti kućama u roku od dvije godine. Međutim, dvije godine su prošle, a proces je tek počeo", rekao je Kanno u Tokiju.
I zaista, procijenjeni period za čišćenje pokazao se mnogo dužim nego što se isprva zamišljalo. Potpuno demontiranje reaktora, čije je istopljeno gorivo prošlo kroz betonska kućišta, potrajat će naredne tri decenije. To će, zajedno sa dekontaminacijom okolnih područja, koštati milijarde dolara – iz džepova poreznih obveznika.
Farmeri i ribari u ovoj regiji, nekada jednoj od najvažnijih za opskrbu čitavog Japana, žale se da se uprkos rigoroznim testovima koji pokazuju da su njihovi proizvodi sigurni jedva nekolicina ljudi usudu da ih kupi. Turizam također pati, a atrakcije poput farmi voća posjećuje jedva četvrtina nekadašnjeg broja turista.
"Vlada ne čini ništa što bi uvjerilo ljude da se vrate. Zanima me kako misle obnoviti Fukushimu", pita se Nihei.
