Predsjednik je istakao da iako se uspeh ICTY-a prvenstveno razmatra u sklopu strategije okončanja rada Međunarodnog suda koja je podržana rezolucijama Vijeća sigurnosti 1503 i 1534, okončanje postupaka koji se pred njim vode predstavlja samo dio njegove misije.
Naglasio je da je krajnji cilj ICTY-a osigurati da borba protiv nekažnjivosti i dalje ostane prioritet međunarodne zajednice i da se partnerima na nacionalnom nivou, ponajprije u bivšoj Jugoslaviji, i dalje pruža pomoć u privođenju pravdi odgovornih za ozbiljne međunarodne zločine.
Pocar je podsjetio na neusporediva dostignuća Međunarodnog suda, posebno njegovu rekordnu efikasnost; njegovu ulogu bez premca u konsolidaciji i razvoju međunarodnog krivičnog prava, kao i njegov doprinos miru i pomirenju u bivšoj Jugoslaviji.
On je, međutim, izjavio da je ICTY-u i dalje potrebna ključna podrška država članica kako bi ispunio svoju misiju i osigurao da njegova dostignuća ne budu ugrožena, i to na tri fronta: okončanju postupaka koji se pred njim vode, hapšenju preostalih optuženih u bijegu i pomoći nacionalnim institucijama u ex-Jugoslaviji.
Predsjednik Pocar je iznio da su u ovom trenutku postupci protiv 116 od 161 osobe protiv kojih je Tužilaštvo podiglo optužnice okončani, a da su postupci u predmetima protiv preostala 43 optužena započeti, s izuzetkom dvojice optuženih koji su i dalje u bijegu.
Podaci o predmetima pokazuju da se prvostepeni postupak trenutno vodi protiv 22 osobe, njih šest čeka na izricanje prvostepene presude, 10 je u žalbenom postupku, a pet očekuje skori početak suđenja, među kojima i četvorica uhapšenih posljednjih mjeseci.
Dok se, kako se detaljno navodi u izvještaju, čine kontinuirani napori da se postupci vode ekspeditivnije, uz puno poštovanje prava optuženih na pravično suđenje, Fausto Pocar je spomenuo dva pitanja koja će vjerovatno imati uticaja na ekspeditivno okončanje postupaka.
Jedno od njih je kontinuirana diskriminacija kojoj su izloženi suci Međunarodnog suda prilikom proračuna njihovih penzijskih prava, koje ako ne bude riješeno na odgovarajući način, može imati negativnog odraza na ekspeditivnost okončanja postupaka. Pocar je, stoga, pozvao Generalnu skupštinu UN-a da okonča postojeći disparitet penzijskih prava stalnih sudaca tako što će usvojiti prijedloge iznijete u studiji konsultantske firme koju je naručio Sekretarijat UN-a.
Također je pozvao Generalnu skupštinu da podrži mjere usmjerene ka zadržavanju osoblja ICTY-a, bez kojeg njegov rad ne bi mogao da se odvija, kao i da njegovom osoblju pruži obuku i savjetovanje za poboljšanja izgleda napredovanja u karijeri kako se rad suda bude postepeno privodio kraju.
Osvrćući se na drugo pitanje, dužnost država članica da sarađuju s Međunarodnim sudom, predsjednik je pohvalio vladu Srbije zbog njene ključne saradnje u pogledu hapšenja Stojana Župljanina i Radovana Karadžića ranije ove godine, napomenuvši da je to predstavljalo ključni korak ka okončanju postupaka pred ICTY-em.
On je, međutim, naglasio kontinuiranu potrebu da države članice osiguraju hitno hapšenje preostalih optuženih koji su u bijegu - Ratka Mladića i Gorana Hadžića, i ispune svoje obaveze da sarađuju s ICTY-em u skladu sa članom 29 Statuta. Upozorio je da se kasno hapšenje preostalih optuženih u bijegu nužno odražava na okončanje rada ovog suda i doprinosi remećenju ekspeditivnog vođenja postupaka pred njim.
Predsjednik ICTY-a Fausto Pocar se na kraju dotakao treće i jednako važne sfere u kojoj je kontinuirana podrška članica Generalne skupštine od presudne važnosti - naslijeđa Međunarodnog suda i nastavka rada koji je on započeo u okvirima nacionalnih sudova u bivšoj Jugoslaviji.
Kako bi ulaganja međunarodne zajednice u međunarodnu pravdu mogla da u potpunosti uberu svoje plodove, države članice moraju da nastave da pružaju pomoć nacionalnim institucijama u bivšoj Jugoslaviji, naglasio je. Podsjetio je da se osim 13 predmeta koje je Međunarodni sud proslijedio ovim sudovima, pred njima nalaze na hiljade predmeta za ratne zločine.
Dalje je napomenuo da iako ICTY nastavlja nastojanja da učvrsti partnerstvo s ovim nacionalnim institucijama i mada je postignut napredak u učvršćivanju vladavine prava, ova dostignuća su i dalje izuzetno krhka. Političke prepreke u vezi s ekstradicijom vlastitih državljana još uvijek nisu razriješene, a i dalje postoje ogromni nedostaci, naprimjer, u vezi s kazneno-popravnim ustanovama, što je najbolje ilustriralo bijegom iz zatvora Radovana Stankovića, čiji predmet je ICTY proslijedio Bosni i Hercegovini.
Pocar je također izvijestio o tome da je Međunarodni sud započeo nekoliko projekata s ciljem da osigura naslijeđe svog rada. Prvi projekt, koji se provodi u saradnji s Međuregionalnim institutom UN-a za istraživanje zločina, treba da dovede do objavljivanja priručnika o preporučenim procedurama ICTY-a.
Drugi projekt, koji se provodi u saradnji s Organizacijom za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), ima za cilj da razmotri uticaj outreach aktivnosti i programa obuke ICTY-a da bi se identificirale preporučene procedure i preostala pitanja kojima se treba pozabaviti ne bi li se osiguralo trajno naslijeđe njegova rada.
Podsjećajući na pionirsku ulogu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i njegov doprinos razvoju međunarodne krivične pravde, Fausto Pocar je zahvalio Generalnoj skupštini na čvrstoj privrženosti tome sudu.
Svoje obraćanje je zaključio pozivom državama članicama da nastave podršku ICTY-u kako bi ekspeditivno okončao procese koji se pred njim vode i osigurao da nacionalne institucije, ponajprije u bivšoj Jugoslaviji, nastave svoju borbu protiv nekažnjivosti i osiguraju dugotrajnost njegovog naslijeđa, saopćeno je iz Haškog suda.
