Evropskom unijom su tokom 2006. predsjedavale Austrija i Finska, a glavne teme su bile ustavna kriza i daljnje proširenje, zatim zajednička energetska politika, pitanje imigracija te odnosi s Rusijom.
Unija je nakon odbijanja evropskog ustava na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj, u prvoj polovici 2005. godine, odlučila proglasiti jednogodišnje "razdoblje za razmišljanje" kako bi se vidjelo što i kako dalje s tim dokumentom, koji bi trebalo da omogući djelotvorno djelovanje institucija proširene Evropske unije.
Razdoblje razmišljanja je isteklo sredinom ove godine, gotovo bez ikakvih rezultata ili inicijativa, tako da je više komentatora ironično naglašavalo da nakon razdoblja razmišljanja slijedi razmišljanje o tome razmišljanju.
Evropski ustav je do sada ratificiran u 18 zemalja i ta ga činjenica održava na životu, iako su ga u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj proglasili mrtvim. Ipak, danas malo ko vjeruje da on može stupiti na snagu bez barem nekih izmjena, što opet otvara problem ratifikacije u onim zemljama u kojima je već ratificiran.
Poprilično su zbunjujuće odjeknuli i rezultati najnovijeg Eurobarometra, koji pokazuju da ga Francuzi sada podržavaju (56 posto), dakle, birači koji su ga na referendumu odbacili s 55 posto.
Na samitu u junu dogovoreno je da se Njemačku zaduži da krajem svoga predsjedanja u prvoj polovici 2007. izradi prijedlog i kalendar izlaska iz ustavne krize, kako bi se ona mogla riješiti do 2009. godine kada se održavaju izbori za Evropski parlament.
U međuvremenu EU bi trebalo da se okrene postizanju konkretnih rezultata na temelju postojećih ugovora kako bi njezini sve nepovjerljiviji građani mogli uvidjeti prednosti evropskog projekta.
Finsko predsjedništvo je tokom svoga šestomjesečnog mandata vodilo povjerljive konsultacije sa zemljama članicama o njihovim stajalištima o ustavu, a analizu tih konsultacija dostavilo je Njemačkoj, od koje se sada očekuju konkretni pomaci u tome pitanju.
Očekivanja od Njemačke su već sada toliko narasla da njezini dužnosnici ne propuštaju naglasiti da od njihova predsjedavanja ne treba očekivati čuda, nego samo obrise mogućeg rješavanja krize. Ne uspije li njemačko predsjedništvo zacrtati put izlaska iz krize, EU više neće biti u krizi, nego u dubokoj krizi, ističe njemački veleposlanik pri EU Wilhem Schoenfelder.
Pitanjem proširenja EU se više bavio u drugoj polovici godine, kada je Komisija izišla s novim dokumentom o strategiji proširenja i integracijskim sposobnostima EU-a, a to je bila i glavna tema samita u decembru.
Na tom samitu ponovno su na vidjelo izbile podjele na one zemlje koje žele daljnje proširenje bez obzira na unutarnje probleme Unije i one koje traže da se prije toga osigura djelotvorno funkcioniranje njezinih institucija.
Čelnici EU-a usuglasili su zaključke u kojima se potvrđuje da će se Unija držati dosad preuzetih obveza, ali objektivno ti zaključci mogu znatno usporiti preostale aspirante na članstvo, sve osim Hrvatske.
Naime, nakon što su pregovori s Turskom djelomično zamrznuti, Hrvatska je ostala jedina koja može napredovati prema članstvu vlastitim ritmom. Za Hrvatsku ključna rečenica u zaključcima o proširenju jest da će "brzina pristupnog procesa ovisiti o rezultatima reformi u zemlji koja pregovara".
U tim se zaključcima navodi da će za zemlje zapadnog Balkana bitni element u razmatranju njihovih zahtjeva za članstvo biti ispunjavanje odredbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).
Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina još nemaju ni potpisan taj sporazum, Albanija ga je potpisala, ali ima vrlo slabe kapacitete za njegovu provedbu, dok Makedonija, koja ima kandidatski status i očekuje da joj se odredi datum pregovora uopće nije poimenice spomenuta u zaključcima.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
