Akademici na Bagdadskom univerzitetu postali su metom napada, a deseci profesora i studenata već su ubijeni. "Zato sam pobjegao, krenuo sam na put u egzil. Irak je, kao što svi znaju, postao mjesto nepodnošljivo za život", kazao je on, javio je AP.
Kaddouri je sretan što se zatekao u Belgiji, ali kaže da se osjeća usamljenim i izoliranim bez porodice, koja još nije dobila dozvolu da mu se pridruži. "Upravo sada, zatekao sam se ovdje u Bruxellesu, supruga mi je je mu Ammanu a sin u Damasku. Svi smo se razišli, svako od nas je zvijezda za sebe", kazao je.
Upitan očekuje li da će se vratiti u svoju ratom razdiranu domovinu, on je odgovorio: "Kako izreka kaže - kada pilići dobiju zube."
Porodica Kaddouri dio je novog vala Iračana koji stižu u Evropu bježeći pred sve većim krvoprolićem u svojoj zemlji. Ured UNHCR-a u Bruxellesu predviđa masovno povećanje njihovog broja: očekuje se da će ih oko 40.000 stići do Evropske unije 2007. godine, što je dvostruko više nego prošle godine kada je zabilježeno dvostruko povećanje izbjeglica u odnosu na 2005.
Vlade zemalja EU-a suočene su sa čak većim prilivom, jer oni koji pristižu tu samo su dio od skoro pola miliona raseljenih od invazije pod američkim vodstvom 2003. Polovina ih ostaje zarobljena unutar Iraka, bježeći iz svojih domova i napuštajući imovinu kako bi izbjegli svakodnevne samoubilačke bombaške napade, odrede smrti, otmice, protjerivanja iz domova i ostale oblike sektaškog nasilja.
Preostala dva miliona pronašla su utočište u susjednim zemljama, uglavnom u Siriji i Jordanu, pa su Iračani tako postali najveća grupom tražilaca azila širom svijeta.
"Sve više i više viđamo iračke izbjeglice koje pokušavaju pronaći sigurnost izvan regije, uključujući i Evropsku uniju, iako kada dođu do njenih granica, veoma im je teško ući unutra", izjavila je Judith Kumin, šefica misije UNHCR-a u Bruxellesu.
Ujedinjene nacije i brojne nevladine grupe predviđaju da će se situacija pogoršati u 2007. godini uprkos povećanju broja vojnika u iračkoj prijestonici i u njenoj blizini zahvaljujući Bushovoj administraciji.
Amnesty International, Međunarodni komitet Crvenog križa i druge nevladine grupe traže od EU-a, SAD-a i ostalih zemalja da brzo pomognu preopterećenim zemljama poput Sirije i Jordana u udomljavanju većeg broja tražilaca azila.
"Kako bi te zemlje zaštitile izbjeglice, Evropa mora biti velikodušnija kada ih prima i pokazati da dijeli odgovornost za zaštitu Iračana", izjavio je Kris Pollet iz Amnesty Internationala.
Washington je već saopćio da će dopustiti ulazak oko 7.000 Iračana u SAD u ovoj godini - što je samo za 202 Iračana više od onih kojima je dopušten ulazak 2006. godine.
U Ženevi više od 450 zvaničnika iz oko 60 zemalja i brojnih humanitarnih organizacija prisustvuje dvodnevnoj konferenciji koja treba upozoriti na humanitarnu krizu i raspraviti o rješenjima za naseljavanje onih koji se ne mogu vratiti u Irak.
Iračani koji su već u Evropi kažu da očekuju golemi val svojih zemljaka u Evropi u predstojećim mjesecima.
Ibrahim Ali napravio je krajnje opasan put iz Bagdada do Damaska prošlog februara. Ali, koji je doveo suprugu i troje djece, kaže da je autoput zakrčen hiljadama vozila pretrpanih ljudima koji bježe iz Iraka.
Njegova porodica dobila je izbjegličku vizu u belgijskoj ambasadi u Damasku. On je izjavio da je napustio Bagdad dan nakon što mu je kolega iz odjela za međunarodne odnose ministarstva informiranja ubijen i sam je dobio kovertu s dva metka - što je direktno upozorenje na smrt koja ga očekuje.
"Pripadnicima Al-Qaide i militantima Baatha naređeno je da svaki Iračanin koji radi sa strancima mora biti ubijen", kazao je.
