El Salvador: Zatvorenici žive u jamama, podijeljeni po bojama bandi i bez dovoljno hrane
Nagurani u minijaturne kaveze, poput stoke, zatvorenici borave u krajnje neljudskim i zaraznim uslovima. Grupu od 30-ak zatvorenika čine veterani okrutnog rata bandi MS-13 i M18. Podijeljeni po bojama bandi, zatvorenici su skriveni daleko od očiju javnosti.
Novinara magazina VICE do zatvorskih jama je doveo policajac iz El Salvadora. Svi zatvorenici su imali zdravstvene probleme, a žalili su se i da ih ne hrane dovoljno.
Zatvorenici su u jame dospjeli nakon decenija krvavog rata dvije moćne bande, koji je prijetio da preraste u građanski. Sa krhkim primirjem, mnogi pripadnici bandi su zatvoreni.
Primirje su podržale čak i Katolička Crkva i Organizacija američkih država (OAS), kako bi smanjili broj godišnjih ubistava. Broj od 66 ubistava na 100 hiljada stanovnika u 2011. godini, prema podacima Ujedinjenih nacija, učinio je El Salvador najnasilnijom nacijom na svijetu.
Primirje je smanjilo broj ubistava sa 12 dnevno na pet. U martu 2012. dogovoreno je historijsko primirje između dvije zaraćene bande, koje su se zaklele da će obustaviti ubijanja i nasilno regrutovanje u zamjenu za bolje uslove za zatvorene vođe bandi, koji operacijama upravljaju iza rešetaka.
Vlada je prebacila 30 šefova bandi iz zatvora visoke sigurnosti Zacatecoluca u obične zatvore, iz kojih sada mogu da izdaju naredbe svojim ljudima na slobodi i održavaju primirje.
Ove bande su na snazi i u Guatemali i Hondurasu, a radi se na mirovnim pregovorima i u tim zemljama. Ipak, neki kriminalistički stručnjaci tvrde da je primirje najobičnija prevara, budući da ljudi i dalje ginu, a bande postaju sve jače.
Procijenjeno je da 50 hiljada stanovnika El Salvadora pripada bandama koje terorišu građane, a malu centralnoameričku državu su učinile jednom od najopasnijih na svijetu. Po broju ubistava, ispred El Salvadora je jedino susjedni Honduras.
Iako bi trebalo da smanji nasilje, primirje se ne odnosi na otmice, iznude i trgovinu narkoticima, suštinu poslovanja bandi. Oko 10 hiljada pripadnika bandi trenutno je u zatvoru, dok je ostatak nastavio da djeluje po ulicama i drži siromašne četvrti pod strogom kontrolom.
Zidovi njihovih četvrti su označeni njihovim bojama, a svi koji uđu u njih, moraju se ponašati prema njihovim pravilima. Suparničke bande ne prilaze teritoriji, a samo se elitne policijske jedinice usuđuju da uđu – i to samo noću. Slučajni prolaznici bivaju odmah okruženi, pretraženi i ispitani, a zatim moraju i da plate kako bi nastavili dalje. Stanovnici četvrti moraju redovno da plaćaju "zaštitu".
Stanovnici navode da se broj ubistava smanjio nakon primirja, ali da strah i dalje vlada ulicama. Također, pitaju se koliko dugo će primirje uopće moći potrajati.
Zatvoreni vođe bandi, zahvaljujući primirju, sada imaju pravo na intimne posjete, TV u ćelijama te slobodnu komunikaciju sa vanjskim svijetom.
Pripadnici bandi u Guatemali i Hondurasu sada žele da se ugledaju na El Salvador i sklope sličan dogovor o primirju.
Kritičari primirja tvrde da interes bandi za njega uopće nije iznenađujući, jer će im to dozvoliti da učvrste svoju vlast unutar zatvora.
Nedugo nakon sporazuma o primirju, bande su škole proglasile "mirovnim zonama", a zaklele su se i da će prestati tražiti nove članove u blizini njih.
