{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Dug je put do izlaska EU iz krize

F
24.12.2012. u 10:11
0
1
Dug je put do izlaska EU iz krize
0
Dug je put do izlaska EU iz krize
Godina 2012. vjerovatno je najbolja od posljednje četiri krizne godine u Evropskoj uniji, ali s obzirom na izazove koji je čekaju sljedeće godine pred njom je još dug put da bi se moglo reći da je kriza prevladana.
Pritisnute finansijskom i dužničkom krizom koja je zaprijetila i samom opstanku zajedničke valute eura, zemlje članice su se tokom protekle godine ozbiljno prihvatile posla na cjelovitom remontu Ekonomske i monetarne unije (EMU), koja je dobro funkcionirala samo do prve krize.

Godina na izmaku mogla bi se ubuduće označavati prijelomnom za slamanje krize, godina kada se počinjalo nazirati svjetlo na kraju tunela. Odluka Evropske centralne banke da kupuje obveznice zemalja s dužničkim problemima, uspostava Evropskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), trajnog fonda za pomoć zemljama u finansijskim poteškoćama, koji je ove godine postao operativan, finansijska pomoć španskim bankama, dogovor o Grčkoj, više mjera kojima se uklanjaju nedostaci u ustroju eurozone povaćali su povjerenje u budućnost zajedničke valute i smanjili opasnost od raspada. Krajem godine dogovoren je jedinstveni mehanizam za nadzor banaka u eurozoni, prvi korak u uspostavi bankovne unije.

Veliki korak prema tješnjim integracijama EU je poduzeo u martu potpisivanjem Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj politici, tzv. fiskalnog pakta, koji uključuje stroža budžetska pravila i automatske sankcije za one koji ih krši.

Budući da nije bilo konsenzusa da se to provede kroz promjene ugovora, odlučeno je da se to učini potpisivanjem međuvladina sporazuma koji stupa na snagu kada ga ratificira 12 zemalja članica eurozone. Sporazum je 2. marta potpisalo 25 zemalja članica, sve osim Velike Britanije i Češke. Do sada ga je ratificifralo 16 zemalja članica i on stupa na snagu 1. januara 2013. godine.

Fiskalni pakt bi trebao biti kočnica za dugove. Zemlje potpisnice su se obavezale da će voditi uravnoteženu budžetsku politiku, zaustaviti rast dugova i početi ih smanjivati. Odredbe da strukturni budžetski manjak ne smije prelaziti 0,5 posto BDP-a, a javni dug 60 posto BDP-a zemlje članice trebale bi ugraditi u svoje ustave ili u zakone koji imaju ustavnu snagu. U slučaju kršenja dogovorenih pravila slijedile bi kazne. Iznimke od "zlatnog pravila" moguće su samo u vanrednim situacijama koje su izvan kontrole države članice i to privremeno i ako to privremeno odstupanje ne ugrožava srednjoročnu fiskalnu održivost.

Za nadzor poštivanja "zlatnog pravila" bit će nadležan Sud Evropske unije. Europska komisija će podnositi izvještaj o tome jesu li zemlje članice u svoje zakonodavstvo unijele "kočnicu za dugove", a jedna ili više zemalja moći će tužiti drugu članicu koja bude kršila pravila.

Sam fiskalni pakt ne riješava aktuelnu krizu, nego može pomoći u sprečavanju budućih kriza.

Sredinom godine, kamate na italijanske i španske obveznice obarale su sve rekorde i postojala je stvarna opasnost od izlaska Grčke iz eurozone. Situacija se smirila u augustu kada je Evropska centralna banka najavila da će kupovati u neograničenim količinama obveznice zemalja koja su pod pritiskom finansijskih tržišta, pod uvjetom da donesu i provode reformske programe poput zemalja koje su zatražile finansijsku pomoć. To je snizilo troškove zaduživanja, stanje se normaliziralo, a prinosi na 10-godišnje državne obaveznice Italije, Španije, Portugala, Irske i Grčke znantno su pali.

Pod pritiskom krize, čelnici zemalja članica zadužili su na samitu u junu predsjednika Evropskog vijeća Hermana Van Rompuya da za decembarski samit razradi pojedinosti i konkretne smjernice s vremenskim rokovima za uspostavu istinske ekonomske i monetarne unije, u kojoj bi se uklonili nedostaci koje je kriza izbacila na svjetlo dana.

On je to i učinio, ali su čelnici na samitu u decembru znatno razblažili njegove prijedloge i dublje reforme ostavili za kasnije. Promjena raspoloženja prema reformama pripisuje se u prvom redu izostanku pritiska s finansijskih tržišta i činjenici da njemačku kancelarku Angelu Merkel u septembru sljedeće godine očekuju parlamentarni izbori. Mnogi ističu da stoga ne treba očekivati velike pomake dok ne prođu njemački parlamentarni izbori te izbori za Evropski parlament, koji će se održati nekoliko mjeseci kasnije u proljeće 2014. godine.

Nakon dogovora o prvom stupu bankovne unije, jedinstvenom nadzornom mehanizmu za nadzor banaka u eurozoni, sljedeće godine EU će se usredočiti na drugi stup, uspostavu jedinstvenog mehanizma za sanaciju banaka. Jedinstveni nadzorni mehanizam zasigurno je najlakši dio u uspostavi bankovne unije, puno teži posao predstoji oko jedinstvenog mehanizma za sanaciju banaka te oko zajedničkog sistema jamstava za bankovne pologe.

Ni oko prvog stupa, jedinstvenog nadzornog mehanizma, nije još sve riješeno. Potrebno je donijeti odluku kada će biti moguća izravna dokapitalizacija banaka iz ESM-a, čime bi se prekinula "pupčana veza" između banaka i državnih budžeta, koja je jedan od glavnih uzroka velikog rasta javnih dugova u pojedinim zemljama članicama.

Čelnike EU-a već u februaru sljedeće godine čeka težak ispit kada bi trebali dogovoriti Višegodišnji budžetski okvir za razdoblje 2014-2020. godine. Pred eurozonom još je niz potencijalnih problema, poput mogućnosti da Španija zatraži program pomoći za finansiranje svojih dugova.

Mimo institucionalnog preuređivanja eurozone, ostaje najvažnije pitanje - kako pokrenuti rast, koji jedino osigurava finansijsku stabilnost.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: