Riječ cunami nastala je od japanskih riječi "luka" i "val".
Cunami, nekada egzotična riječ koja je sada ušla u svakodnevni rječnik, predstavlja pomjeranje velikih vodenih zapremina kao što su dijelovi mora ili okeana i to najčešće poslije podvodnih potresa.
Dio morskog dna se podiže ili spušta usljed silovitog kretanja zemljine kore, a cunamiji su brzi i kao mlazni avioni.
Stvoreni rascijep izbacuje ogromnu količinu vode koja se kreće kao talasi, sposobni da pokriju velike razdaljine iznad otvorenog mora, a oni nekada dostižu brzinu mlaznih aviona.
U trenutku nastanka, cunamiji imaju relativno malu visinu talasa, s udaljenim vrhovima.
Međutim, kako se talasi približavaju obali, pojačava se pritisak s dna mora, tako smanjujući razdaljinu između vrhova talasa i povećavajući značajno njihovu visinu.
Za sve one na obali, prvi znak da dolazi nevolja je povlačenje vode, poslije čega slijedi nailazak ogromnih talasa.
"More se povuklo, voda je otišla do takvog nivoa da je duboko morsko dno ležalo golo, tako da su se mnoge vrste morskih stvorenja mogle vidjeti", napisao je rimski historičar Amianus Marcelus, užasnut cunamijem koji je pogodio tada veoma moćnu luku Aleksandriju 365 godine.
Marcelus je napisao i da je masa vode potom zbrisala sve pred sobom, ubivši na hiljade ljudi i uništivši velike brodove, bacajući ih i po tri kilometra od obale.
Nekoliko faktora određuje visinu i rušilačku silu cunamija - uključujući jačinu potresa, količinu pomjerene vode, topografiju morskog dna uslijed čega talasi rastu kako se približavaju obali i da li postoje prirodne prepreke koje spriječavaju udar. Uništavanje koralnih grebena, zgrada ili hotela na plažama su vodeći uzroci velikog broja žrtava od cunamija.
Iako su potresi glavni izazivači cunamija, taj fenomen mogu da stvore i drugi kataklizmički događaji, kao što su vulkanske erupcije ili čak i odroni zemljišta.
Jedan od najrazornijih cunamija izazvanih vulkanom dogodio se 1883. godine na pacifičkom ostrvu Cracatau, koji je usmrtio oko 30.000 osoba, a eksplozija je bila tako jaka da se mogla čuti na udaljenosti od 4.500 kilometara.
Cunami 2004. godine u Indijskom okeanu izazvao je potres od 9,1 stepen Richterove skale koji je pogodio indonežansko ostrvo Sumatru.
Cunami je oslobodio energiju jednaku kao 23.000 atomske bombe bačene na Hirošimu, saopćila je američka geološka služba.
Tada je oko 220.000 osoba iz 11 zemalja poginulo, a mnogi od njih su bili na hiljadama kilometara udaljeni od epicentra.
Tihi okean je posebno sklon potresima, a samim tim i cunamijima, mada su istraživanja pokazala da su se tokom milenija cunamiji događali u mnogim dijelovima svijeta, uključujći i Atlantski okean i Mediteran.
