Svijet
0

Chernobil zajednička katastrofa triju država

NINA
U Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji jučer su se održali spomeni žrtvama tragedije koja je prije 18 godina podijelila svjetsku historiju na razdoblje "prije i poslije Chernobila", kao i spasiocima koji su se žrtvovali u prvim danima havarije četvrtog reaktora chernobilske atomske centrale.

U toj zoni potpuno iseljenoj i u krugu od 30 kilometara proglašenoj zatvorenom, danas u 13 naselja žive 383 ljudi, uglavnom starijih koji su se usprkos radijaciji vratili u svoje domove.

Chernobilska tragedija 26. aprila 1986. ostala je "državna tajna" u tadašnjem Sovjetskom Savezu još punih pet dana poslije havarije, sve do prvomajskih praznika.

I u tadašnjoj Jugoslaviji vijest o havariji je objavljena tek nakon što je sovjetski lider Mihail Gorbačov priznao da se dogodila stravična nesreća, iako je svijet uvelike brujao o katastrofi dotle nezabilježenoj na našoj planeti.

U tri države, Ukrajini (Chernobil je samo 100 kilometara daleko od Kijeva), Bjelorusiji (220 km od Minska) i Rusiji (Moskva je udaljena 1.600 km) više od tri miliona ljudi u oko 3.000 gradova i drugih naselja trpjelo je posljedice radijacije.

I danas, poslije 18 godina, tvrde stručnjaci, 2,8 milijuna kubičnih metara nuklearnog otpada emitira svakog trenutka 200.000 kirija.

Nad nesretnim četvrtim blokom atomske elektrane, reaktorom koji je te stravične zore 26. aprila procurio, podignut je sarkofag, čelično-betonski pokrivač koji treba zaštititi okolicu. Ispod njega, međutim, "drijema čudovište" od 200 tona nuklearnog goriva.

To je samo pokopani, ali živi ostatak uzroka katastrofe, podsjećaju stručnjaci. Zato se taj "krov" stalno popravlja novim naslagama specijalne smjese sve dok se ne osiguraju sredstva za postavljanje dodatnog pokrivača, preko postojećeg koji će jamčiti sigurnost u idućih sto godina.

Ništa, međutim, na današnjoj slici Chernobila ne otkriva kakvu strašnu zvijer skriva. Pustoš koju su naselile ptice i zečevi, razne zvijeri i divlji konji. Tu su, pored malobrojnih specijalista koji po dužnosti brinu o chernobilskom sarkofagu, i rijetki žitelji koji se ne plaše smrti od radijacije, jer su joj se i inače približili.

Anastazija Golubenko ima 80 godina, a u rodnu kuću se vratila dva mjeseca nakon opće evakuacije. Živi od penzije od 150 grivenja (oko 30 dolara) i kaže da "veže kraj s krajem". "Za ovih 18 godina nijedanput nisam vidjela radijaciju. Niko nam je nije pokazao", kaže ona.