Buddy Elias: Anne Frank je bila drugačija, pomalo divlja
Iako je prošlo 65 godina, Buddy Elias još nije zaboravio dan kada je prvi put ugledao knjigu zbog koje je njegova rodica postala poznata u cijelom svijetu.
"Otto, njen otac, mi je dao tu knjigu i rekao da ju je Anne napisala. Plakao je. Taj dan nikada neću zaboraviti. Vidio sam njenu sliku na koricama i osjećao sam se sretno i ponosno, ali bio sam i tužan", kazao je sada osamdesetsedmogodišnji Elias.
Kako kaže, kada je 25. juna 1947. godine prvi put čitao njen dnevnik, nije prepoznao svoju rodicu u njemu.
"Bila je drugačija djevojčica, odrasla, inteligentnija. Pisala je o stvarima o kojima djeca obično ne pišu. To nije bila ona razigrana mala Anne koju sam ja poznavao", rekao je Elias.
Iako je Anne bila četiri godine mlađa od Buddyja, uvijek je ona dolazila na razne ideje o tome šta da rade i čega da se igraju.
"Bila je malo divlja. A i ja sam bio sličan njoj. Zbog toga smo se veoma dobro slagali. Voljela je pozorište i filmove", dodao je Elias.
Kada je Otto Frank napustio Njemačku i otišao u Amsterdam, njihovo druženje je prestalo. Nakon okupacije Holandije, jedini način na koji su mogli ostati u kontaktu je slanje pisama.
"Anne je čak i tada bila pravi pisac. Svake sedmice smo dobijali bar jedno pismo. Pisala je o tome šta radi sa svojim prijateljima i u školi", rekao je Elias.
Ubrzo su pisma prestala stizati. Na posljednjoj razglednici koju su dobili, Otto je napisao da više ne očekuju nikakve vijesti o njima. Svima je bilo jasno da će morati da se kriju.
Prema Eliasovim riječima, to je bilo strašno vrijeme, jer dvije godine o njima ništa nisu znali. Nažalost, porodica je uhapšena i razdvojena.
Kada se Otto, koji je preživio strahote Auschwitza, vratio u Holandiju nakon rata, jedan prijatelj mu je donio gomilu papira na kojima je pisala Anne. Otto u početku nije želio sastaviti dnevnik, piše BBC.
"Rekao je da je to intimna knjiga i da sumnja da ikoga zanima šta je pisala jedna mala djevočica", kazao je Elias.
Tek kada se konsultovao sa porodicom i prijateljima, Otto je shvatio da ono što posjeduje predstavlja fantastičan dokument, koji jednostavno mora biti štampan. O tada su prodati milioni primjeraka, a knjiga je prevedena na više jezika.
