Britanski ministar vanjskih poslova David Miliband rekao je u ponedjeljak u Luxembourgu, na sastanku s kolegama iz drugih članica Unije, da je Evropi potreban snažan lider "i da je Blair pravi čovjek za to".
Šefovi diplomatija dvadeset sedmorice su na tom sastanku počeli preliminarne razgovore o kandidatima za nove funkcije koje se uvode Lisabonskim ugovorom, iako taj dokument o reformi institucija Unije još uvijek nije stupio na snagu.
Primjenu Lisabona još uvijek blokira češki predsjednik Vaclav Klaus, koji odbija potpisati ratifikacijski dokument, iako su oba doma parlamenta u Pragu usvojila Lisabonski ugovor.
Klaus kaže da će potpisati Lisabon ukoliko njegova zemlja bude izuzeta iz primjene Povelje o temeljnim pravima koja je dio ugovora i ako Ustavni sud u Pragu potvrdi da lisabonski dokument ne narušava češki suverenitet.
U iščekivanju završetka procesa ratifikacije Lisabonskog ugovora u Češkoj, unutar Evropske unije je počela ozbiljna debata o tome ko će biti postavljen na nove funkcije – predsjednika i ministra vanjskih poslova Unije, koji bi trebali omogućiti da EU lakše donosi odluke i igra značajniju ulogu na međunarodnoj sceni.
Predsjednik EU-a zamijenit će dosadašnji sistem po kojem su se zemlje članice Unije smjenjivale na mjestu predsjedavajućeg svakih šest mjeseci. On će predsjedavati sastancima šefova država ili vlada zemalja članica i raditi na postizanju konsenzusa o važnim odlukama.
Lisabonski ugovor predviđa da novog predsjednika biraju predsjednici i premijeri 27 zemalja članica, takozvanom kvalificiranom većinom glasova, koja podrazumijeva da glas svake zemlje vrijedi proporcionalno njenom stanovništvu.
Predsjednikov mandat je dvije i po godine i ista osoba na toj funkciji ne može provesti više od dva mandata.
Formalno se za funkcije predsjednika i ministra vanjskih poslova još uvijek niko nije kandidirao, ali se već neko vrijeme spekulira da bi za predsjednika mogao biti imenovan Tony Blair koji je prije dvije godine napustio položaj britanskog premijera.
Njegovom postavljenju se međutim protivi značajan broj članica EU-a, između ostalih Francuska, Austrija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg.
Vlade nekih zemalja smatraju kako bi bilo neprimjereno da Blair dođe na položaj predsjednika zbog uloge koju je odigrao oko pokretanja vojne intervencije za rušenje Sadama Huseina u Iraku.
Druge članice unije smatraju da na položaj predsjednika ne treba postaviti političara iz Britanije koja je ostala izvan dva krupna aspekta integracija – zajedničke valute, eura, i zajedničkog viznog režima, Šengena.
Manjim zemljama se ne sviđa ideja da za predsjednika bude izabran neko ko je toliko poznat širom svijeta i ko bi u sjenu mogao baci ostale dužnosnike EU-a.
Možda je najkrupnija prepreka pred Tonyjem Blairom činjenica da se njegovom imenovanju protive britanski konzervativci, koji bi na izborima sljedeće godine mogli osvojiti vlast.
Osim Blaira kao kandidati se spominju i nizozemski premijer Jan Peter Balkenende, bivši austrijski kancelar Wolfgang Schüssel i predsjednica Finske Tarja Halonen.
Odluka o prvom za predsjednika EU-a, kako javlja BBC, prema najavama, neće biti donesena u sastanku šefova država ili vlada Unije koji se sastaju krajem ove sedmice, već na posebnom samitu, najvjerovatnije tokom sljedećeg mjeseca.
Đurbuzović: Dogovorili smo se da obradujemo navijače, cilj je izvući Želju iz ove krize
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
