Beckerova (59) je sve vrijeme suđenja poricala učešće u ubistvu tužioca tadašnje Zapadne Njemačke Siegfrieda Bubacka, u "filmskom" napadu sa motora na automobil u kome su stradali i Bubackov vozač i tijelohranitelj.
Ona će u zatvoru provesti još godinu i po, pošto će vrijeme od dvije i po godine, koje je provela u pritvoru, biti uračunato u kaznu.
Ubistvo Bubacka, 7. aprila 1977., bilo je jedno od najspektakularnijih koje je izvršio RAF: Buback i dvojica ljudi iz njegove pratnje upucani su u automobilu u Karlsruheu, kad ih je na semaforu na putu ka sudu, dok su čekali zeleno svijetlo, presreo motor s kojeg je osuta paljba.
Beckerova je uhapšena mjesec dana poslije tog ubistva, poslije razmijene vatre s policijom, ali je ubrzo oslobođena zbog nedostatka dokaza.
U međuvremenu je osuđena na doživotnu robiju zbog uloge u šest drugih ubistava, ali je pomilovana i puštena iz zatvora 1989. godine.
Ponovo je zbog ubistva Bubacka uhapšena 2009., kada su novim forenzičkim metodama otkriveni tragovi njene DNK na pismu kojim je RAF preuzeo odgovornost za taj atentat.
DNK analizom potvrđeno je i da ona nije bila na motociklu sa kojeg je pucano, pa ju je Tužilaštvo teretilo za saučesništvo - planiranje ubistva i sastavljanje pisma o odgovornosti RAF-a.
U procesu protiv Beckerove učestvovao je i sin ubijenog bivšeg saveznog tužioca Martin Buback, koji je optuživao njemačke pravosudne organe da su godinama štitili Beckerovu.
Verena Becker se od javnosti, od početka suđenja, osim tišinom "branila" i tamnim naočarama, a iako je u početku odbijala da iznosi ikakvu odbranu, ipak je progovorila i tvrdila da je u vrijeme ubistva tužioca bila na Bliskom istoku.
"Ove optužbe su lažne i ne mogu da dozvolim da tako ostanu", rekla je Becker na suđenju u maju, poslije 18-mjesečnog šutnje.
Ona se obratila i tužiočevom sinu, Michaelu Bubacku.
"Ne mogu da odgovorim na pitanje ko je ubio vašeg oca, zato što nisam bila tu", rekla mu je.
Neposredni izvršilac ubistva nikad nije otkriven.
Dvoje nekada istaknutih pripadnika RAF-a - Silke Maier-Witt i Peter-Jürgen Boock su u jednom intervjuu prije nekoliko godina rekli da je na Bubacka pucao Stefan Vishnevsky koji je i upravljao motociklom.
Atentat na tužioca 1977. godine značio je početak serije atentata u najkrvavijoj fazi djelovanja RAF-a.
Dvadeset i osam godina aktivnosti RAF-a, od 14. maja 1970. do marta 1998. godine, analitičari dijele na tri faze - "tri generacije RAF-a" i smatra se da su pripadnici te grupe odgovorni za 34 ubistva, niz napada na banke i eksplozija podmetnutih bombi.
Prvu generaciju obilježili su karizmatični Andreas Baader i Ulrike Meinhof, odakle potiče i popularni naziv RAF-a - "Grupa Baader-Meinhof".
Druga generacija je samo od aprila do novembra 1977. godine likvidirala saveznog tužioca Bubacka, prvog čovjeka Dresdner banke Jirgena Pontoa i predsjednika Udruženja poslodavaca Hannsa Martina Schleyera, dok su palestinski saborci RAF-a oteli avion Lufthanze sa 82 putnika i pet članova posade.
Treća generacija se izdvaja po tome što je napade izvodila u najdužem vremenskom periodu i sa najvećim razmacima između napada. O njihovim akcijama, tačnom sastavu i pojedinačnim članovima najmanje se zna.
