Vlada je dobila potporu 97 zastupnika, uz 46 protiv i jednog suzdržanog.
Nakon parlamentarnih izbora održanih 10. juna, pobjedničke stranke nisu uspjele sastaviti vladu rekordnih 195 dana, a za to vrijeme tekuće poslove je obavljala prethodna vlada Guy Verhofstadta, koji je bio premijer posljednjih osam godina i čija je stranka pretprpjela poraz na izborima.
Dogovor nije bio moguć ne zbog uobičajenih razloga, nego zbog različitih pogleda o budućnosti Belgije, koja je duboko podijeljena između većinske flamanske zajednice, od oko šest milijuna ljudi, i frankofono zajednice od oko četiri milijuna, prenosi Hina.
Tokom proteklih šest mjeseci, šef najjače stranke u zemlje, flamanski demokršćanin Yves Leterme bezuspješno je pokušavao sastaviti vladu. Nakon što je Leterm dvaput podnio ostavku na mjesto mandatara za sastav nove vlade, prvi put u augustu, a zatim početkom decembra, kralj Albert II zadužio je Verhofstadta da sastavi privremenu vladu za sljedeće tri mjeseca, ali s punim ovlastima.
Verhofstadt je u dvije sedmice uspio okupiti koaliciju koja će vladati do 23. marta sljedeće godine, a nakon toga novu vladu koja bi vladala do kraja mandata sadašnjeg saziva parlamenta trebao bi sastaviti Yves Leterme.
Verhofstadt je prvi put u belgijskoj historiji okupio asimitričnu većinu u kojoj su dvije flamanske stranke - demokršćani i liberali i tri frankofone - liberali, demokršćani i socijalisti. Do sada su većinu na federalnoj razini uvijek činile sestrinske stranke s obje strane jezične granice, a sada su u koaliciji valonski socijalisti, ali bez flamanskih kolega.
Privremena vlada ima podršku većine zastupnika u parlamentu, ali zanimljivo je da su u toj većini brojniji frankofoni zastupnici od flamanskih. Verhofstadt je još u petak zajedno s 13 ministara položio zakletvu pred kraljem Albertm II.
Privremena Verhostadtova vlada trebala bi obaviti najhitnije poslove, poput donošenja proračuna za 2008. godinu, zaustaviti pad kupovne moći Belgijanaca i pripremiti teren za reformu državnih institucija. U vladi je zadržano nekoliko ministara koji su i do sada obavljali te dužnosti, poput ministra vanjskih poslova Karela de Guchta, ministra financija Didiera Reyndersa, koji je ujedno i potpredsjednik vlade. Drugi potpredsjednik je Yves Leterme, koji će voditi radnu skupinu zaduženu za pripremu reformi insititucija.
Ta bi skupina od 9. siječnja trebala početi rad na usuglašavanju oko temeljnog pitanja - budućnosti belgijske države. Ona bi trebala utvrditi metode za reformu države, dnevni red, ritam i mogući sadržaj budućih reformi o tome što treba biti na saveznoj, a što na regionalnim razinama.
Belgija je sastavljena od tri federalne jedinice, bogatije Flandrije na sjeveru, u kojoj se govori nizozemski i koja sa svakim novim izborima traži sve veće ovlasti na račun savezne države, frankofone Valonije na jugu te područja glavnog grada Bruxellesa, koje je službeno dvojezično, ali golema većina od 88 posto govori francuski. Upravo na tim pitanja reforme države propali su svi Letermovi pokušaji u sastavljanju vlade.
Frankofone stranke postavljaju pitanje dokle će se ići s jačanjem ovlasti federalnih jedinica, pribojavajući se raspada države, dok Flamanci ističu da ne žele izdržavati siromašniji jug zemlje. U Valoniji i u Bruxellesu stopa nezaposlenosti je oko 17 posto, a u Flandriji ispod sedam posto.
Do iza drugog svjetskog rata situacija je bila obrnuta, Valonija je bila bogatija i razvijenija. Međutim, nitko službeno, osim ekstremno desnih flamanskih stranaka, za sada ne traži podjelu Belgije. Ali, šestomjesečna kriza uvela je u javni prostor sve češću raspravu o mogućem raspadu države, o čemu se sve otvorenije raspravlja.
Osim ekonomskih razloga, kojima se samo djelomično može objasniti sadašnja kriza, ne treba zaboraviti povijesno nasljeđe koje opterećuje ovu 177 godina staru kraljevinu. U prvim desetljećima nakon 1830. kada je osnovana Belgija, u zemlji su se pravili da postoji samo jedan jezik - francuski. Čak su i pripadnici flamanske elite kod kuće govorili isključivo francuski, koji je tada bio prvi svjetski jezik. Zahvaljujući tome jedan dio Flamanaca, posebice u Bruxellesu, postali su frankofoni, zaboravivši materinski jezik. S razvojem blagostanja, rasla je samosvijest kod Flamanaca, koji sve češće umjesto francuskog kao prvi strani jezik uče engleski. No, još uvijek je daleko više Flamanaca koji govore francuski, nego obrnuto. U praksi frankofono i nizozemsko jezično područje zapravo funkcioniraju već kao odvojene države.
Nitko u Flandriji ne gleda frankofonu televiziju, ne zna kako izgledaju voditelji najgledanijih informativnih emisija, niti koje se pjesme trenutačno slušaju, a potpuno je ista situacija u obrnutom smjeru.
U slučaju eventualne podjele najveći problem bio bi Bruxelles, koji je zapravo enklava u Flandriji, ali vrlo blizu valonske granice. Uz to, bolje stojeći dio frankonfonog stanovništva u Bruxellesu sve češće kupuje kuće u okolnim flamanskim općinama tako da u nekima od njih već imaju većinu. Flamanske vlasti posežu za krajnje upitnim mjerama kako bi spriječili taj proces, uvjetujući, primjerice, kupovanje nekretnina poznavanjem nizozemskog jezika.
Privremena vlada trebala bi osigurati predah i omogućiti normalno funkcioniranje zemlje u sljedeća tri mjeseca. Međutim, u vezi s glavnim pitanjem oko budućnosti zemlje, Belgija je ponovno na početku, vrativši se šest mjeseci unatrag, kada su nakon izbora pobjedničke stranke počele neuspješno pokušavale dogovorati reforme države.
Slavnoj glumici odstranjene grudi nakon dijagnoze raka: Bila sam u potpunosti shrvana
Ovih pet namirnica oslobađaju isti hormon važan za mršavljenje, kao i lijek za dijabetes Ozempic
