Dužnosnici američkog ministarstva pravde pokušavaju otkriti je li Assange ohrabrivao ili čak pomogao vojniku Bradleyju Manningu da iz vladinih kompjutera izvuče povjerljive dokumenta vojske i State Departmenta. Ako je bilo tako, u ministarstvu vjeruju da bi Assangea mogli optužiti za zavjeru, a ne tretirati ga samo kao pasivnog primatelja dokumenata koja je kasnije objavio.
Među materijalima koje tužitelji proučavaju je i online "chat log" u kojem je Manning navodno tvrdio da je izravno komunicirao s Assangeom, koristeći šifrirani internetski konferencijski servis, dok je Manning kopirao vladine fajlove. Manning je navodno također rekao da mu je Assange dao pristup poslužitelju kako bi mogao prebaciti fajlove WikiLeaksu.
Adrian Lamo, bivši haker u koga je Manning imao povjerenja, a koji ga je na kraju prijavio, rekao je da mu je Manning iznio pojedinosti tih kontakata. NYT primjećuje da su već objavljeni dijelovi komunikacije Manninga i Lamoa, ali da ti detalji nisu među njima.
Otkako je WikiLeaks ove godine počeo da objavljuje povjerljive dokumente američke vlade, ministarstvo pravosuđa se trudi da nađe način da Assangea optuži za kazneno djelo. Između ostalog, proučeno je više statuta koji kriminaliziraju širenje restriktivnih informacija pod određenim uvjetima, kao što su akt o špijunaži iz 1917. i akt o kompjuterskim krađama i zloupotrebama iz 1986.
Iako su ih dosad koristili protiv onih koji odaju informacije i hakera, tužitelji nikada nisu uspješno gonili primatelja informacija koji ih je prenio drugima, jer je to aktivnost koja može potpada pod Prvi amandman američkog ustava i njegovu snažnu zaštitu slobode govora i tiska.
Iako službeno nema reakcije, ljudi upoznati sa slučajem kažu da su u ministarstvu pravosuđa privučeni mogućnošću da sude Assangeu kao sudioniku zavjere, jer su pod velikim pritiskom da od njega naprave primjer koji će odvratiti buduća masovna curenja elektroničkih dokumenata preko interneta.
Na taj način u ministarstvu bi izbjegli neugodno pitanje zašto ne sude medijima i novinarima koji također otkrivaju informacije za koje vlada kaže da trebaju ostati tajna. To obuhvaća i medije koji su originalno objavili iste dokumente do kojih je došao WikiLeaks.
NYT piše također da se WikiLeaks sada nastoji pozicionirati kao medijska organizacija i da kao svoj glavni zadatak navodi filtriranje i analizu dokumenta, a ne samo objavljivanje u "sirovom" stanju.
Na web stranici Wikileaksa sada ističu da prihvaćaju široku lepezu dokumenata, ali da nikoga ne ohrabruju da šalje povjerljive dokumente. Na web stranici su izbrisali napomenu da su podnijeti povjerljivi materijali sigurni i zaštićeni zakonom, već samo navode da su "podneseni dokumenti zaštićeni zakonom u boljim demokracijama".
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
