"Ako mu ne dam opijum, on ne spava. Tada mi ne dozvoljava da radim", rekla je Aziza.
Ona potiče iz siromašne porodice tkalaca ćilima iz provincije Balkh. Nije obrazovana, nema predstavu o zdravstvenim posljedicama ili tome da opijum stvara ovisnost.
"Djeci dajemo opijum kad god su bolesna", rekla je Aziza.
Ovi ljudi žive u predjelima bez medicinske zaštite, gdje liječenje košta pa je opijum jedino za što znaju. Ovisnost o opijumu proteže se generacijama. Stariji uzimaju opijum kako bi duže radili i da se oslobode bolova.
Azizina svekrva Rozigul pravi kuglicu među prstima i s osmijehom je stavlja u usta, prije nego što komadić prosljeđuje svojoj sestri.
"Morala sam raditi i odgajati djecu pa sam počela koristiti drogu. Mi smo siromašni pa koristim opijum. Nemamo ništa da jedemo. Zato moramo raditi i koristimo opijum da smirimo djecu", rekla je Aziza, čija je kompletna porodica ovisna.
Najbliži rehabilitacioni centar udaljen je četiri sta vožnje, ali ima samo 20 kreveta i nedovoljno osoblja da se bori sa epidemijom.
"Opijum nije ništa novo u ovim selima. To je stara tradicija, nešto poput religije", rekao je doktor Mohamed Daoud Rated, koordinator u centru.
On je rekao da ljudi koriste opijum kao lijek. Ako dijete plače, oni mu daju opijum, ako ne može spavati, daju mu opijum.
U centru za liječenje ovisnika smještene su po tri generacije iz jedne porodice, koje pokušavaju izaći na kraj sa problem sa kojim se bori više od milion Afganistanaca.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
