Toga 26. aprila 1937. bio je ponedjeljak. U 16 sati odjednom su počela zvoniti zvona, priča jedan svjedok bombardiranja Guernice, izvještava radio DW.
"Onda su došli avioni i odmah počeli bombardirati. Poubijali su ljude i stoku na tržnici. Dolazili su sa svih strana, bacali zapaljive bombe, kuće su počele gorjeti i nisu se mogle ugasiti", kazao je svjedok bombardiranja.
Bila je to svojevrsna avionska parada na nebu iznad bespomoćnog grada, parada najmodernijih dostignuća njemačke i talijanske ratne industrije. Oko 40 hiljada kilograma eksploziva bačeno je na baskijski gradić Guernicu s manje od 20.000 stanovnika.
Nakon toga se sasula kiša zapaljivih bombi koje su zavile u plamen uske uličice grada. Ni to napadačima nije bilo dovoljno: oni koji su umakli bombama našli su se na nišanu niskoletećih njemačkih lovaca. Nakon tri i po sata bombaškog orgijanja avioni su napustili gorući uništeni grad.
Koliko ljudi je tom prilikom poginulo, do danas se ne zna – spominje se brojka od 1000.
Tri dana nakon toga pobunjeničke jedinice Franciska Franca zauzele su grad. Trideset godina su pobjednici Španskoga građanskog rata tvrdili da bombardiranja Guernice nikada nije bilo.
Pritom je taj gradić puno više od simbola ratne katastrofe, objašnjava Juan Guttierez, direktor instituta za mirovna istraživanja u Guernici: "Guernica je već prije bombardiranja stoljećima bila simbol baskijskog identiteta – i zato je izabrana za cilj napada", tvrdi on.
Dugo je potrajalo prije nego što su odgovorni za to zlodjelo priznali krivicu. Baskijci su već prije 30 godina zatražili da se osnuje komisija koja bi istražila njemačku ulogu u napadu na Guernicu, ali prva službena njemački isprika stigla je tek prije 10 godina, na 60. godišnjicu bombardiranja.
Ona danas visi pred vratima ureda gradonačelnika Guernice, a potječe od bivšeg saveznog predsjednika Romana Herzoga.
