Schmitt, Cernan, Duke, Young, Irwin, Scott, Mitchell, Shepard, Bean, Conrad, Aldrin, Armstrong... u šest uspjelih misija Apollo programa, samo je 12 astronauta, svi iz Sjedinjenih Drzava, svi u kratke četiri godine – od 1969. do 1972, stupilo na površinu Mjeseca. Od vremena kada je noga prvoga - Neila Armstronga - “kročila tamo gdje dotad nije nijednog drugog čovjeka,” prošlo je tačno 35 godina.
Dvadesetog jula 1969., cijeli je svijet, na jedan kratki, ali divni trenutak, zastao da bi u čudu, na TV-ekranima, promatrao razvoj drame u svemiru – lunarni modul Eagle i dvojicu pilota, Armstronga i Edwina “Buzza” Aldrina, kako ga polako spuštaju na površinu Mjeseca, otprilike tri sata nakon odvajanja od komandnog modula Columbia. Jedan trenutak tisina, a onda glas Neila Armstronga i ona pucketava radio-poruka: “Houston: Ovdje Tranquility baza. Orao je sletio.” Malo nakon toga, kad je kročio na površinu Mjeseca, čule su se i one Armstrongove jednostavne, ali nezaboravne riječi, koje ubrajamo među najslavnije 20. stoljeća:
“One small step for man, one giant leap for mankind...”
Armstrongov mali korak, 20. jula 1969, bio je doista divovski skok za čovječanstvo. Počeo je 70 godina ranije, u Daytonu, u Ohiju, u biciklistickoj radionici braće Wright. Za samo jednog ljudskog vijeka, čovjek se sa pijeska Kitty Hawka vinuo uvis, sve do Mjeseca! Za one koji su bili djeca kad su braća Wright poletjela, to je bila kulminacija sna. I Neil Armstrong rodom je iz Ohija. Kad mu je bilo 10 godina, rekao je jednom od svojih učitelja da će jednog dana, kad odraste, letjeti do Mjeseca. A ocu je, više puta, priznao da često, prije nego utone u san, osjeća kako se diže uvis, odvaja od Zemlje, napušta svoju kuću, farmu na kojoj se rodio, u malom mjestu Wapakoneta. Neil Armstrong je već letio, a farma njegovog oca ni struje jos nije imala.
Čovjek čija životna želja je bila da leti sve do Mjeseca, čovjek kojemu se ta “nemoguća” želja i ostvarila, čovjek koji se oslobodio zemaljskih stega i dokazao da je moguće, s uspjehom, posegnuti za zvijezdama, čovjek čije ime zaslužuje istaknuto mjesto u vječnom panteonu istraživača i avijatičara, poput braće Wright i Lindbergha, na svoju se farmu, u Ohiju, i povukao, jednom kad se slegla sva Zemaljska prašina. Kloneći se idolatrije i intervjua, prepustivsi svojim dostignućima da govore umjesto njega, Neil Armstrong, prvi čovjek koji je stupio na Mjesec, vodi otada miran zivot, naizgled bez događaja. Samo naizgled, jer i danas, sa 73 godine, još uvijek pilotira, a nedugo po povratku na Zemlju, bivši je astronaut, i bivši testni pilot, i bivši, tri puta odlikovani, borbeni pilot (gotovo je poginuo u korejskom ratu), preuzeo nekoliko novih uloga – one profesora koledža, businessmana, savjetnika američkog predsjednika... Pridonio je razvoju dizajna Chryslerovih automobila, bio suosnivač Medicinskog instituta univerziteta Cincinnatija koji je, koristeći se svemirskim tehnologijama, usavršio transplantaciju srca. Naravno, za NASA-u i za Washington godinama je promovisao istraživanje svemira i igrao ulogu međunarodnog diplomata.
U moguće najvećoj ironiji 20. stoljeća, američko slijetanje na Mjesec, najveći uspjeh mirnodopskog istraživanja svemira, bilo je rezultat hladnoga rata između Sjedinjenih Država i Sovjetskog saveza. I svemir je tada izgledao kao potencijalni prostor za bitku. Na poticaj predsjednika Kennedyja, da lunarna ekspedicija bude najvažniji i najhitniji cilj Sjedinjenih Država, Amerika će, na Mjesec, poslati, u to doba, civilnog pilota. Time je Neil Armstrong postao svačiji junak, pionir čovječanstva, u njegovoj vječnoj želji za boljim razumijevanjem svemira.
Armstrongu te njegovim kolegama Edwinu “Buzzu” Aldrinu i Michaelu Collinsu trebala su tri dana da stignu do Mjeseca, čak i uz brzinu od 7 milja, preko 11 kilometara, u sekundi. Kad se Armstrongu, u historijskom hodu Mjesecom, pridružio i Aldrin, obojica su izgledala kao dva velika djeteta, poskakujuci lako i veselo, u onim velikim, bijelim skafanderima, pred 600 miliona televizijskih gledatelja sirom švijeta. U finoj prašini Mjeseca, za njima su ostajali vidljivi tragovi njihovih stopa. Ti prizori ostaju nezaboravni za svakoga ko ih je gledao, dvadesetog jula, prije 35 godina. Armstrong će kasnije reći: ”Mjesec ima jednu pustu, jedinstvenu ljepotu, kao pustinja na americkom Jugozapadu. Tako je lijep taj krajolik na Mjesecu.”
Oko dva sata provela su dvojica prvih astronauta na Mjesecu. Na kraju, u njegovu površinu zataknula američku zastavu. Čin šovinizma, kritizirat će poslije neki. Možda su zaboravili da je Neil Armstrong, uz američku zastavu, na Mjesecu ostavio i ploču na kojoj piše: "We came in peace for all mankind." - Došli smo u miru, u ime cijelog čovječanstva.
