Ova ideja, odnosno namjera, korištena je kao opravdanje (pored ostalih) za represiju beogradskog režima nad albanskim disidentima 1980-ih u bivšoj Jugoslaviji kao i za represiju na Kosovu tokom 1990-ih. Nakon proglašenja nezavisnosti u februaru 2008. godine, Kosovo je postalo druga albanska država. Albanski politički utjecaj u Makedoniji (zvanično, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija) znatno je povećan uslijed Ohridskog sporazuma iz 2001. godine, koji je okončao kratkotrajni rat u toj državi.
Iako prisutna dugi niz godina, kontinuirana zabrinutost da je "velika Albanija" konačni cilj političkih predstavnika albanskog naroda ne mora biti slučaj. Ovdje možemo istaći dva obrazloženja. Prvi - "Velika Albanija" nije realna mogućnost. Analitičari najčešće navode nekoliko argumenata uključujući poštivanje međunarodnih granica i kraj prekrajanja granica u Evropi, različita iskustva Albanaca u Albaniji, na Kosovu i u Makedoniji uslijed odvojenog življenja u različitim državnim okvirima, i interese političkih elita. Drugi - "velika Albanija" nije u interesu Albanaca. Proces integracije Albanije, Kosova i Makedonije u Evropsku uniju i NATO mijenja stratešku kalkulaciju. Buduće članstvo ove tri države u Evropskoj uniji značit će dva do potencijalno dva i po albanska glasa i potencijalna veta u ključnim strukturama donošenja odluka (pola glasa odnosi se na albanski utjecaj na glasanje Makedonije). S druge strane, hipotetički scenarij "velike Albanije" donosi samo jedan glas.
Pod pretpostavkom da će postojati solidarnost između albanskih lidera u ove tri države, više glasova donosi više utjecaja kao i znatno ojačanu pregovaračku poziciju. Na osnovu postojećeg mehanizma predstavljanja država u Evropskoj uniji i pretpostavljajući adaptaciju institucija zbog prijema novih država članica, spomenuta kalkulacija je posebno relevantna u kontekstu glasanja u Evropskom vijeću. U slučaju Evropske komisije, najmanje dva komesara bit će iz albanskih država uz mogućnost trećeg.
Glasanje u Vijeću Evropske unije – gdje svaku državu predstavlja relevantni resorni ministar za određenu oblast na sastanku Vijeća i u kojem je glasanje struktuirano tako da ide u prilog državama s manjim stanovništvom - predstavlja dodatnu prednost.
U kontekstu NATO saveza, Albanija je već članica Alijanse dok će buduće članstvo Kosova i Makedonije dodatno pojačati prisutnost političkih predstavnika albanskog stanovništva iz tri države u procesima odlučivanja u Sjevernoatlantskom vijeću. Odluke se donose konsenzusom u ovom ključnom političkom tijelu NATO saveza. Isti pristup je primjenjljiv i za niz drugih međunarodnih institucija.
Ovakav razvoj događaja svakako ne bi predstavljao presedan. Nakon proširenja Evropske unije 2004. godine, Kipar (preciznije, grčkio dio Kipra) postao je država članica, pri čemu je udvostručen broj grčkih glasova i potencijalnih veta u Evropskom vijeću i Evropskoj komisiji. Međutim, ova analogija ima ograničenu primjenjivost jer je kiparski slučaj drugačiji s obzirom na posljedice za odnose Turske i Evropske unije kao i saradnju između Evropske unije i NATO saveza.
Pod pretpostavkom da će politički lideri albanskog naroda u spomenute tri države djelovati u skladu sa ovom strateškom kalkulacijom, zabrinutost za mogućnost "velike Albanije" nije opravdana. Novije polemike o "velikoj Albaniji" ukazuju da je zapostavljen ključni faktor: redefinisani interes Albanaca.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Preminuo bodybuilder zvani "Čudovište", u autobiografiji je pisao o hemiji i suplementaciji
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
