Josipa Sara Španić iz Remeta je studentica psihologije u Zagrebu, a ovaj posao u narodnoj nošnji koji uveseljava turiste i Zagrepčane radi sezonski. Njeno radno mjesto je na uglu uličice Krvavi most i najpoznatijeg gradskog šetališta, Tkalčićeve ulice.
Licitarska srca su najpoznatiji zagrebački suvenir. U prošlosti su to bili jestivi kolačići, a sada se prodaju u obliku magneta ili ukrasa za božićna drvca. Josipa Sara kaže da na sebi nosi svečanu verziju narodne nošnje iz sela Šestine koje se nalazi na sljemenskom brijegu iznad grada. Svečana nošnja kakvu ona nosi, oblačila se nedjeljom i blagdanima, a rađena je ručno od čistog pamuka.
Josipa kaže da su licitarska srca nekada, dok su bila kolačići koji su se jeli, momci obično poklanjali djevojkama koje su im se sviđale.
Svako licitarsko srce s prednje strane ima na sebi malo ogledalce. Momci bi došli i rekli: "Pogledaj koga imam u svom srcu!", i okrenuli bi srce prema djevojci koja bi tada vidjela svoj odraz u ogledalu.
Licitarsko srce turisti kupuju za 20 kuna (5 KM), a u drugu košaru ako žele mogu dati dobrovoljni prilog kad se fotografiraju sa šestinskom djevojkom Josipom Sarom.
Kosa joj je spletena u dvije pletenice koje su povezane crvenom vrpcom, kakve su nekada nosile neudate djevojke poput nje. Udate žene nosile su pundže i marame. Kišobran je prepoznatljiv: turistima najuočljiviji dio nošnje obojan u hrvatske boje: crvenu, bijelu i plavu.
Josipa Sara kaže da često od domaćih ljudi dobiva jednako puno pažnje kao i od turista, a najviše je vole i prilaze joj Japanci, Kinezi i Korejanci.
