U ponovljenom postupku sudija zagrebačkog Županijskog suda Tomislav Juriša oslobodio je krivice Martinovića, koji se nije pojavio na izricanju presude. Sud je ustvrdio nije bilo materijalnih dokaza protiv njega, dok ga je od svjedoka jedino teretio Đino Zekan.
No, sudsko vijeće je zaključilo kako je riječ o svjedoku na osnovu čijeg iskaza se nije moglo presuditi Martinoviću budući je psihijatrijski vještak utvrdio da svjedok boluje od PTSP-a, depresije do razine psihotičnosti te da ima "odmak od realiteta".
Zekanovi iskazi, koji je u istrazi teretio Martinovića, a kasnije tvrdio da su to od njega iznudile tajne službe i policija, upitni su s obzirom na njegovo psihičko stanje, zaključio je sud.
Oslobađajućoj presudi pridonijeli su i iskazi niza svjedoka od koji su neki također govorili o pritiscima policije i tajnih službi dok su drugi optuženom pružili alibi.
Martinovićev advokat Ivan Stanić izrazio je zadovoljstvo nepravomoćnom presudom na koju je zamjenik Županijskog državnog advokata Robert Petrovečki najavio žalbu.
Martinović je od početka tvrdio da je nevin, a ponavljanje suđenja i pritvaranje ocijenio je "terorom hrvatskih vlasti" nad njim.
Njega je zagrebački Županijski sud 1998. nepravomoćno osudio za ubistvo Jasmine Đukić u Mostaru, no Vrhovni je sud pet dana prije njegova izručenja Haaškome sudu u augustu 1999. ukinuo presudu, zbog propusta u postupku. Martinović je potom u Haagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994., a nakon odslužene dvije trećine kazne u januaru prošle godine je izašao iz talijanskog zatvora. Dva mjeseca kasnije uhapšen je i pritvoren zbog ubistva u Mostaru, a u julu je počelo ponovljeno suđenje u kojemu je tužiteljstvo ublažilo optužbu pa ga tereti za tzv. obično ubistvo , a ne kao prije da je zločin počinio iz koristoljublja.
