Nesvakidašnja avantura
219

Tomislav Perko putuje oko svijeta sa 1.000 eura

Piše: Elmedin Mehić
Tomislav Perko je 27-godišnji mladić iz Zagreba koji je odlučio da promijeni svoj život iz temelja. Odlučio se odvažiti na nešto neobično i nenormalno, uzeo je 1.000 eura i krenuo na put oko svijeta.

Tomislav kaže da se "pravim životom" počeo baviti u zadnjih nekoliko godina. Želio se odmaknuti od uobičajenog životnog procesa u kojem se rodiš, školuješ, oženiš, radiš posao koji ne voliš, uzmeš kredit na 30 godina, napraviš nekoliko djece, odeš u penziju, umreš... Tomislav je sebi postavio pitanje šta zaista želi uraditi sa životom. Odgovor je da već 330 dana putuje širom svijeta, a kada je krenuo iz Zagreba, budžet mu je iznosio samo hiljadu eura.

Kako kaže, sam je svoj šef, a kada je počeo pisati o svojim putovanjima, pretvorio je strast u posao i pronašao sponzore pa se sada može reći da je profesionalni putnik, a za ideju kaže da su krivi stranci kojima je bio domaćin.

"Ideja se rodila prije tri godine, a najveći krivci za to su bili stranci koje sam ugošćivao u Zagrebu u svom podstanarskom stanu, preko CouchSurfinga. Slušajući nevjerojatne priče o meni tada nezamislivim putničkim poduhvatima tih mladih ljudi, bio sam inspiriran da se i sam okušam. Kao i većina njih, htio sam putovati, a novca nisam imao, ali, oni su mi pokazali kako", dodaje Tomislav za Klix.ba.

Put Evropom je trajao dvije godine sa pauzama u kojim je polagao preostale ispite na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji je uspješno završio, no kako kaže to sada nije ni vrijedno spomena. Nakon završenih ispita uzeo je ruksak i krenuo prema istoku bez puno planiranja, osim rješavanja viza za pojedine zemlje.

Odgovor šta tačno želi napraviti sa životom nije našao niti poslije 100-njak posjećenih gradova i sela u 30 država, pređenih 30.000 kilometara autostopom, ali potraga za odgovorom još uvijek ga zabavlja.

Putovanje bez zime

Ispočetka je putovao i tokom zime, ali je odustao, jer je, kako kaže, nije ljubitelj, a problem je i teška zimska odjeća.

"Kad sam se pakovao, shvatio sam da će mi ruksak biti mnogo lakši ako ne moram sa sobom nositi zimsku odjeću/obuću. Vrlo jednostavno, volim ljeto, zimu i ne baš. Odlučio sam putovati 1.000 dana jer je 500 premalo, a 1.500 previše. Volim i film "500 Days of Summer", tako je došla i ideja o imenu projekta.", rekao je Tomislav.

Danas je 330. dan putovanja, a za sada je posjetio Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku, Tursku, Iran, Pakistan, Indiju, Nepal, Maleziju, Tajland i Australiju, a broj država koje će posjetiti još uvijek nije poznat.

"Nigdje nije bilo posebno dobro, svako mjesto je imalo nešto predivno, a u sjećanju su ostala po ljudima koje sam tamo upoznao. Nije bitno mjesto, nego ljudi u tom mjestu, a dobrih ljudi ima svugdje.", ističe ovaj avanturista.

Kaže da hrana, piće i smještaj nikada nisu bili problem. Hranu kupuje u supermarketima jer je tamo najjeftinije i dnevno potroši 10-ak eura, a kuha u domovima svojih domaćina. Vremena i novca da se "popije koja", nema, jer kako kaže dosta se osjeti na budžetu kojim raspolaže. Za prijevoz u 90 posto slučajeva koristi autostop, osim kada je prijevoz jako jako jeftin, ili kad baš mora da ga plati.

Podršku tokom cijelog putovanja pruža mu njegova mala plišana ovca Maria Juana koja je veoma bitna stavka u njegovom putovanju.

"Dobio sam je na poklon od jedne vrlo drage osobe, koja me možda i najbolje poznaje. A i ja sam isto ovca, tj. ovan – tvrdoglav, impulzivan, entuzijastičan, pa me u neku ruku podsjeća na to ko sam. Maria Juana bi htjela poslati poruku. U principu, ona je ovca, ali ne sluša pastira niti slijedi stado, već radi ono što voli - putuje. S osmijehom na licu. I htjela bi da se ljudi više odvažuju na takav životni put, bez okvira, bez granica, bez straha", te dodaje kako se Maria Juana prošlo ljeto izgubila i otišla svojim putem te skitala Portugalom, Španijom, Francuskom...

Problema u putu nema, domaćini gotovo u svakom mjestu izađu u susret i Tomislavu ponude koricu hljeba i dvorište u kojem može postaviti svoj šator. Jedini problem u toku putovanja bio je na granici Irana i Pakistana, kada je tri dana čekao da uđe u Pakistan.

"Ako to možemo nazvati problemom, jedini je bio na granici Irana i Pakistana kada me greškom konzula iz Sarajeva (smijeh) nisu pustili u Pakistan puna tri dana. To vrijeme sam morao provoditi sa vojskom, što nije bilo naugodnije iskustvo. Nakon toga uslijedila je 40-satna vožnja u autobusu kroz Pakistan što je također trebalo istrpiti, ali ni tu situaciju ne bih nazvao negativnom", zaključuje Tomislav te ističe da će, ako sve bude po planu, u Zagrebu biti 5. juna 2014. godine, a hoće li ostati tamo, to ćemo još vidjeti...