{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Škrijelj: Sandžak se liječi od posljedica 90-ih godina

F
17.11.2012. u 12:54
113
6
Škrijelj: Sandžak se liječi od posljedica 90-ih godina
113
Škrijelj: Sandžak se liječi od posljedica 90-ih godina
Sandžak se danas liječi od posljedica 90-ih godina. Ovdje je sveukupni javni život politika, bez uredno uspostavljene granice između realnosti i očekivanja. Zaokret prema ekonomskom razvoju je sve slabiji. Još uvijek smo daleko od konkretnih i praktičnih političkih, ali i adekvatnih ekonomskih koraka koji bi omogućili dugo obećavane rezultate i povećali sveukupni nivo odgovornosti. Sandžačke gradske uprave život Sandžaka svode na gradnju jeftinih ulica, čiji je rok trajanja kraći od roka nepovoljnih kredita koje treba uredno vratiti bankama, kazao je i intervjuu za agenciju FENA historičar, turkolog i književnik dr. Redžep Škrijelj.
Uz ocjenu kako je Sandžak jedna od najnerazvijenijih regija u Evropi, Škrijelj ističe da je čak i obećani Koridor 11 (autoput preko Peštera) kao veza Sandžaka sa svijetom stavljen ad acta, a "gradnja puteva ka genocidnoj kreaturi kakva je Republika Srpska se ispostavlja kao prioritet".

- Osim svakodnevnog uvećavanja (ne)stručne administracije iz partijskih kadrova i rodbinskog nepotizma na svim nivoima, malo je ispravnih poteza koji bi privukli investitore i pospješili ekonomsku saradnju i prosperitet sandžačke regije - kaže Škrijelj i dodaje kako bi Sandžak mogao biti odlična destinacija za proizvodnju zdrave hrane.

U nastavku razgovora o pitanju jezika na prostoru bivše Jugoslavije, Škrijelj kaže da su i hrvatski i srpski nezasluženo favorizirani na štetu bosanskog, koji nije njihova varijanta, već je izvorni autohtoni jezik iz koga su oni proizašli. A riječ je o istom jeziku, koji Srbi i Hrvati ne zovu bosanskim, nego svojim.

- Potpuno je prihvatljiva teza mog profesora, akademika Ferida Muhića, koji ocjenjuje da je riječ o istočnoj i zapadnoj verziji izvornog bosanskog jezika - navodi Škrijelj i dodaje kako je u crnogorskom dijelu Sandžaka tamošnji zakonodavac - crnogorsko ministarstvo obrazovanja - ovu obavezu podvukao pod floskulu „maternji jezik“, osporivši Bošnjacima zagarantirano pravo na bosanski jezik.

Na pitanje agencije FENA šta su konkretno Bošnjaci Sandžaka dobili uvođenjem bosanskog jezika i kakav je njegov status u školama, odgovara da je time
zaustavljena vijek duga asimilacija i deidentifikacija Bošnjaka.

- Dobila se mogućnost deekavizacije i očuvanja tradicionalnog jezika, koji je leksički i morfološki bogatiji od susjednih jezika. Naša su djeca, čitav vijek, od svoje sedme godine bila prinuđena da uče srpski ili hrvatski - jezike koji objektivno ne žive u mnogim sredinama spomenutih država, već se uče kao školski jezici - navodi Škrijelj.

Napominje kako će Bošnjaci imati priliku da očuvaju i sandžački dijalekt bosanskog jezika, koji je veoma bogat i sadržajan.

Naglašava također da se uvođenjem cjelokupnih nastavnih sadržaja na bosanskom jeziku vraća poljuljano nacionalno dostojanstvo i mogućnost da bošnjačka djeca na svom, maternjem jeziku, izučavaju vlastitu historiju, tradiciju i kulturu, i svoje historijske i epske junake, književnike i umjetnike.

O poziciji Bošnjaka u Srbiji Škrijelj kaže kako se posmatrano sa strane stječe dojam da se njihov položaj poboljšava.

- Praksa je pokazala da je bilo svejedno koja je stranka ili koalicija na vlasti, jer su sve bile veoma uzdržane prema ljudskim i kolektivnim pravima Bošnjaka. To se ispostavilo i na planu uspostavljanja prava na obrazovanje. Nama će ovamo biti dobro kada većinskom narodu bude odlično, a na to treba debelo popričekati. Ovamo svi priželjkujemo Evropu, ka kojoj se krećemo brzinom kornjače - kaže Škrijelj, uz opasku kako pristup evropskom putu integracija ne zavisi od srbijanskih Bošnjaka, već od vladajuće garniture, koja na tom planu ne čini ni izbliza dovoljno.

- Zajednički smo u prilici da čekamo rješavanje „srpskog nacionalnog i državnog pitanja", od koga smo za više od dvadeset godina, ili čitavo stoljeće, načisto oboljeli. Kada će se to ostvariti u zemlji koju bismo htjeli doživjeti kao svoju domovinu, i koja želi da se zove demokratska, zavisi od promjene dosadašnje političke filozofije. U zemlji nacionalne demagogije, ekonomskog i socijalnog populizma, "kanati" na kapijama željenih puteva saradnje i miroljublja se vrlo teško otvaraju - kaže dr. Škrijelj.

Naglašava da Bošnjaci u Srbiji na putu ka uređenom društvu moraju izgraditi svoje institucije i na tom putu iskoristiti snagu svoje političke i intelektualne elite.

- Mora se stati nakraj podjelama i težiti sekularnom društvu. Ne dozvoliti da nas tzv. vjerske vođe svojom bahatošću i trijumfalizmom ne svedu na vjersku skupinu. Sandžačkim i svim Bošnjacima je mjesto u evropskoj porodici naroda, tamo gdje su kao plemićki narod stoljećima pripadali. Ujedinjena Evropa kao kolijevka Bošnjaka mora biti imperativ i naša čast. Katastrofalna državna politika većinskih balkanskih naroda, ratovi, klanja i ubijanja, vođena minulih dvadeset godina, mora postati prošlost Balkana - naglašava Škrijelj.

Komentirajući manifestaciju "Godina bošnjačkog kulturnog nasljeđa“, koju organizira Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka, kaže da se nastoji javnost podsjetiti na preostalu kulturnu baštinu koja je čitavo stoljeće uništavana, otimana i devastirana.

- Pod plaštom „uklanjanja feudalnih ostataka dekadencije“ uništavana je i otimana raskošna bošnjačka pokretna i nepokretna imovina, i sva značajnija pisana i ostala građa. Vakat je da se podsjetimo na mnoge najznačajnije fragmente naše kulturne baštine koju nastojimo ekscerpirati iz otetog kulturnog blaga koje je iz bošnjačke kulturne sehare prenijeto u tuđe muzeje i muzejske zbirke i legate - upozorava Škrijelj.

U razgovoru za Agenciju FENA, dr. Škrijelj je komentirao i akciju Bošnjačkog nacionalnog vijeća o postavljanju tabli znamenitim Bošnjacima te činjenicu da su se već na samom početku dogodile burne reakcije vezano za tablu Aćifa Hadžiahmetovića.

- Aćif-efendija Hadžiahmetović je simbol bošnjačkog pokreta otpora fašizmu i četništvu (1941-1945) i vođa odbrane Novog Pazara od planirane egzekucije i pokolja sličnog onom koji je zadesio sandžačku Limsko-uvačku dolinu, kojom je prilikom je od 1941. do 1943. pobijeno i poklano više od 30 hiljada bošnjačke nejači. Lavinom neosnovanih optužbi se nastoji minimizirati veličina i značaj Aćif-efendije, tribuna i neprikosnovenog lidera Bošnjaka i jednog od najpoznatijih muslimanski prvaka i osnivača „Džemijeta“, stranke za zaštitu muslimana tzv. Južne Srbije (Makedonija, Kosovo i Sandžak) - kaže Škrijelj.

Naglašava da su Bošnjaci u Sandžaku ponosni na svoje branitelje, predvođene Aćif-efendijom, koji su uspjeli da odbrane grad i spriječe scenarij koji bi, po svojoj brutalnosti ubijanja, podsjećao na genocid u Srebrenici 1995.

Na kraju razgovora zamolili smo za komentar nedavno održanog naučnog skupa u organizaciji Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) povodom 100 godina odlaska Osmanlija s ovih prostora, a na kojem je diskutirano je li osmanski period bio okupacija ili civilizacija, što su Osmanlije i Austro-Ugarska ostavili?

- U historijskom okviru dviju strukturalno i državotvorno različitih imperija Bošnjaci su se različito osjećali. Treba li podsjetiti da je riječ o vladavini, a ne okupaciji, koja podrazumijeva privremeno zaposjednutu teritoriju? Ovdje je riječ o petovjekovnoj vladavini Osmanlija i Austro-Ugarskoj aneksiji Bosne, koja je provedena međunarodnim ultimatumom Berlinskog kongresa (1878). Ako se osvrnemo na egzodus Bošnjaka (1878-1995) sa zavičajnih međa, Tursku moramo vidjeti kao glavnu zaštitnicu golih života i sveopćih interesa Bošnjaka. Pitanje je društveno i biološko. Bošnjaci su bježali od ratova i luđačkih postupaka njihovih gonitelja - kaže dr. Škrijelj.

Praksa i teorija evidentno dokazuju da su osmanlijska država i novostvorena Republika Turska (1923) bezrezervno u svoja „topla njedra“ primale protjerane bošnjačke muhadžire obezbijedivši im potpune uslove za normalan nastavak života od Jedrena, preko Anadolije, Bliskog istoka i zemalja Magriba.

S današnjih pozicija, podrška Turske Bošnjacima je evidentna. Bošnjaci Sandžaka, uz Bosnu i Hercegovinu, Tursku vide kao jednu od svojih dviju domovina. Ta podrška je daleko iskrenija od podrške koju Srbi imaju od Rusije, jer je iskrenija i oslobođena je eventualnih ustupaka za naklonost, zaključuje Škrijelj.

Dr. Redžep Škrijelj je historičar, turkolog i književnik. Autor je četiri knjige, pedesetak recenzija i više od stotinu studija i rasprava iz oblasti historije, staroturske književnosti, osmanlijske diplomatike, epskog stvaralaštva, epigrafike, onomastike, esejistike i prevodilaštva.

U svojim istraživanjima bavi se proučavanjem historijske prošlosti i etnodemografskih procesa Bošnjaka, Tatara, Čerkeza, Ilira i drugih balkanskih naroda. Glavni je i odgovorni urednik časopisa „Bošnjačka riječ“ koji u Srbiji pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i „Bošnjačkog nacionalnog vijeća“ izlazi kao časopis nacionalne zajednice Bošnjaka. Šef je resora za visoko obrazovanje pri Bošnjačkom nacionalnom vijeću. Profesor je na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru (DUNP).

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: