"Tomich je apsolutno nekompetentan... Da bi bio vještak, njegovo znanje bi moralo biti veće od moga", rekao je Šešelj, primjećujući da bi o ideologiji "velike Srbije" kao ekspert morao svjedočiti "bar akademik, a meni nađoše ovoga koji bi jedva mogao da bude asistent".
U sudnici su se popodne prvi put pojavili i Šešeljevi pravni savjetnici Zoran Krasić, Aleksandar Vučić i Slavko Jerković, kao i referent odbrane za predmet (case manager) Marina Raguž.
Francuski magistar slavistike Tomich je za optužbu sačinio izvještaj pod naslovom "Ideologija velike Srbije u 19. i 20. stoljeću", prenijela je Beta.
Šešelj je tokom popodneva svjedoka, međutim, ispitivao o prvim srpskim državama u 9. stoljeću, a Tomich je potvrdio da su kneževine koje su bile na današnjim teritorijama Hrvatske, BiH i Crne Gore vizantijski historičari smatrali srpskim, a njihovo stanovništvo Srbima.
Optuženi je Tomichu postavljao i brojna pitanja o vjerskoj pripadnosti srpskog stanovništva u srednjem vijeku, a svjedok je davao djelimične odgovore, uz opasku da to nije bilo predmet njegovog proučavanja.
Predsedavajući sudija Jean-Claude Antonetti napomenuo je u jednom trenutku da je Šešeljeva "erudicija zapanjujuća" zato što "gotovo sve zna", ali je, istovremeno, više puta pozvao optuženoga da "pomogne sudijama da shvate šta želi dokazati".
Poslije Šešeljevih pitanja o narječjima srpskog jezika i razvoju slovenskih jezika u 19. stoljeću, sudija Antoneti je sugerirao: "Izgleda da vi želite pokazati da su sve to bile srpske zemlje i da je stanovništvo govorilo srpski."
"Moja teza je da su svi koji su govorili štokavskim narječjem bili Srbi, i to su tvrdili svi tadašnji slavisti", odgovorio je Šešelj. Da je to bio prevlađujući stav slavista u 19. stoljeću, potvrdio je i svjedok Tomich.
Tomich je kao tačnu prihvatio i Šešeljevu sugestiju da su hrvatski intelektualci Josip Štrosmajer i Franjo Rački, koji su zagovarali ujedinjenje južnih Slavena, smatrali Srbe i Hrvate istom nacijom, s tim što su jedni pravoslavci, a drugi katolici.
Lider SRS-a je optužen za progon, ubistva, mučenje, deportacije, prisilno premještanje, okrutan tretman, pljačku i bezobzirno uništavanje naselja u Hrvatskoj i BiH, kao i za protjerivanja Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci, 1991.-1993.