Roditelji u Hrvatskoj zgroženi: Učenici prijete nastavnicima na Facebooku

Njena škola, kako nam kaže, slovi za jednu od strožih osnovnih škola u Zagrebu. No, pedagoške mjere koje izriču djeci zbog problematičnog ponašanja nisu od neke koristi.

"Mi se ne ustručavamo od administracije, a za svaku je pedagošku mjeru administracija malo povećana pa učitelji to često izbjegavaju. Ali i djeca su svjesna da to ništa ne znači, da te pedagoške mjere neće imati nikakve posljedice. Nisu upisane čak ni na svjedodžbi. Evo, po novim odredbama se barem ukor prenosi, možda će to biti od neke pomoći", kaže direktorica OŠ Ivana Cankara.

Svetličić smatra da se devijantno ponašanje iz škola neće moći izbaciti dok se temeljito ne promjeni odnos prema učiteljima koji su, tvrdi, u hrvatskom društvu podcijenjeni.

"Ne želim nikoga omalovažavati, ali mi kad pratimo u koje se srednje škole i fakultete upisuju naša djeca, onda jasno vidite ko ide na Učiteljski fakultet. Ima tu djece koja taj poziv stvarno vole, ali mnogi upisuju Učiteljski fakultet jer se nemaju gdje drugo upisati. Ljudi taj fakultet izbjegavaju jer finansijska podrška je nikakva, nemate nikakvo nagrađivanje, nema kreativnosti, vezani ste planom i programom... Drago mi je da je u planu nova nastavna strategija i nadam se da će tu biti promjena na bolje za učitelje odnosno profesore", zaključuje Svetličić.

Profesor Branimir Mihalinec, predsjednik Sindikata zaposlenih u srednjim školama, tvrdi da stvari koje se objavljuju na stranici "Dnevna doza e-Dnevnika" predstavljaju "zloupotrebu informacija koje su intimne prirode".

"To da se razmišljanja nastavnika i stav prema učenicima u odgojnom procesu objavljuju na internetu, to je sumrak bilo kakve mogućnosti normalnog funkcioniranja. Tako nešto može samo štetiti učenicima i nastavnicima i izazvati novu lavinu nepoželjnog ponašanja, dovesti do mobinga, izrugivanja i ko zna čega još sve što ljudski um može smisliti. To je možda krenulo kao šala, ali vjerojatno će završiti kao vrlo loša šala. Protiv sam objave takvih podataka, bez obzira što neko možda misli da javnost ima pravo znati što je učitelj zapisao u dnevnik o mom djetetu. Ja mislim da bi to trebalo biti samo između mene, učitelja i djeteta", kaže Mihalinec.

Svjestan da se u javnosti sve češće pojavljuju informacije o devijantnom ponašanju učenika na nastavi, Mihalinec smatra da su uzroci u nedostatku sistemskog praćenja učenika i provođenja odgojnih mjera koje bi tražile odgovornost i djece, i roditelja.

"Često se nalazimo u situacijama da takvi postupci djece na Facebooku ili negdje drugdje nailaze na odobravanje. Ispada da je devijantno ponašanje nekom smiješno, a to je loše, djeci se prenosi loša poruka da je to dozvoljeno, da će biti veći heroji na Facebooku ili Twitteru ako nešto loše naprave", kaže Mihalinec, te dodaje kako smatra da bi se roditeljima morale nametnuti jasne obveze u situacijama kad njihovo dijete u školi izaziva probleme.

"Na primjer, mogla bi se uvesti odredba da, kada učenik napravi nešto loše, roditelj mora doći u školu i na neki način reagirati. Ako ne reagira nakon dva ili tri takva incidenta, treba uključiti službu socijalne skrbi, jer se roditelj očito ne bavi dovoljno svojim djetetom. Sve dok roditelji ne osvijeste da takvo ponašanje nije dobro, s tim se problemom neće nositi kod kuće. A sve te stvari trebaju se rješavati kod kuće", smatra Mihalinec.

Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja, koja je diplomirala upravo na temi o devijantnom ponašanju učenika u školama, tvrdi da je činjenica kako djeca postaju sve življa što društvo postaje modernije i informatiziranije.

"Djeca imaju veći pristup informacijama i postaju drugačija. Nekad se govorilo da je ključan odgoj u domu, a danas se to može primijeniti na čitavo društvo. Kako generacije odmiču, djeca postaju sve življa, sve hiperaktivnija, ali s druge strane i inteligentnija, brža, sposobnija. To je posljedica modernog vremena. A onda u sedmom i osmom razredu osnovnih škola, kad nastupi pubertet, eskaliraju i promjene u ponašanju", kaže Šprem.

No, Šprem ističe da ponašanje djece nipošto ne treba generalizirati, iako se informacije o devijantnom ponašanju sve češće pojavljuju u razredu.

"Nikako ne možemo reći da su djeca zločestija. Ponašanje varira čak i od razreda do razreda, ovisno o utjecaju roditelja, društva i same škole. Treba voditi brigu o tome da se kroz povezivanje škole i doma sve više aktivnosti usmjerava prema kvalitetnom druženju, edukaciji i organizaciji vremena učenika. Činjenica je da su djeca zatrpana gradivom i trebaju im ispušni ventili, treba djeci organizirati vrijeme tako da se bave sportom, idu u prirodu, druže se, čitaju knjige...", kaže Šprem.

Dodaje i da je pozitivno da se u javnosti više govori o situaciji u hrvatskim školama. Problemi s kojima se prosvjetari svakodnevno susreću, kaže Šprem, trebali bi biti opće poznati.

"Raširena je loša percepcija o učiteljima. Često ih se smatra neradnicima, govori se da su previše plaćeni, da završavaju s poslom 15. juna kad završi školska godina... Javnost treba informirati o tome koliko su učitelji pretrpani poslom, zatrpani papirologijom koja umanjuje kreativnost. Najbolji način da se poboljša utjecaj šire sredine na školstvo jest da se javnost upozna s položajem učitelja. Problemi se osvještavaju tek kad se o njima javno progovori", zaključuje Šprem.