"Rakija i besplatni ručkovi uticali su na Daytonski sporazum"

"Nismo imali mnogo aduta, situacija u Bosni je bila takva kakva jeste, i jedino smo imali sanduk viljamovke i Amerikance smo pozivali na besplatan ručak. Amerikancu je 20 dolara mnogo, i kada ga pozovete na ručak gdje može uzeti šta god hoće i zna da ćete mu vi sve platiti, to ima nevjerovatan uticaj", ispričao je Bulatović u emisiji.

Dodao je kako su u bazi svi uglavnom jeli u vojničkoj menzi gdje je sa ostalima čak i tadašnji državni sekretar SAD-a Warren Christopher stajao u redu za hranu.

"Mi smo ih pozivali u oficirski klub gdje smo im plaćali ručak, i tu smo imali priliku sa svima njima da razgovaramo. Pored toga, u bazu u kojoj je alkohol zabranjen uspjeli smo unijeti viljamovku tako što smo rekli da se radi o bezalkoholnom piću", kazao je Bulatović, te dodao da su ručkovi i viljamovka imali mnogo uticaja na kompletan tok pregovora. Dodao je da je on nakon iscrpljujućih pregovora spas svakodnevno nalazio u kojoj čašici whiskyja kako bi se rasteretio od prethodnog, i pripremio za sljedeći dan jer ga je bilo strah.

"Ne zaboravite, mi smo u bazi bili 24 dana na iscrpljujućim pregovorima, a dogovor smo postigli 23. dana", prisjetio se Bulatović. Kazao je kako je duboko ubijeđen da je Milošević nepravedno optužen i da nije kriv ni za kakve zloćine, te da je sa zadovoljstvom otišao na suđenje u haag gdje je svjedočio kao svjedok odbrane.

Bulatović u vrijeme rata najbliži Miloševićev saradnik, bio je i predsjednik vlade Savezne Republike Jugoslavije. Sa svojim političkim saradnicima Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem tokom 1989. godine preuzeo je kontrolu nad Komunističkom partijom Crne Gore koja s vremenom prerasta u Demokratsku Partiju Socijalista (DPS).

Tokom 1996. godine sukobio se sa Đukanovićem i Marovićem koji se počinju distancirati od politike Miloševića kojeg je Bulatović nastavio podržavati sve do sloma njegovog sistema.