Kapičić je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik i ambasador SFRJ u Mađarskoj i Švedskoj. Kao zamjenik ministra unutrašnjih poslova Jugoslavije, obavljao je komandne dužnosti vezane za Goli otok.
Rođen je 2. septembra 1919. godine u gradu Gaeti, u Italiji, gdje je tada bila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske, nakon Božićne pobune 1919. godine, protiv dinastije Karađorđević.
Odrastao je na Cetinju gdje je završio osnovnu školu i pet razreda gimnazije. U šestom razredu gimnazije bio je isključen iz škole zbog učešća u štrajku gimnazijalaca. Pošto je isključen bez prava na redovno školovanje u srednjim školama, morao je privatno da se priprema. Šesti, sedmi i osmi razred gimnazije i maturu položio je u kotorskoj gimnaziji.
Bio je jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka, borio se na Sutjesci i Neretvi. Kordinirao je operacijom hvatanja vođe četničkog pokreta Draže Mihailovića.
Bio je genral UDBA-e, prvi ministar unutrašnjih poslova Narodne republike Crne Gore i ambasador SFRJ u Mađarskoj i Švedskoj.
"Četnici žele Dražu Mihailovića, kao što bih ja želio Tita. Naravno, da ga mogu vratiti. To je čisto jasno. U tome učestvuju i mladi u Srbiji, jer mladi nasljeđuju stare", govorio je Kapičić.
Kapičić je u decembru 2011. godine u centru Beograda brutalno napadnut i pretučen. Vjerovalo se da iza toga stoje srpski nacionalisti kojima smetaju njegovi stavovi, između ostalog, i o Mihailoviću.
"Nisam ja bio čovjek koji je vedrio i oblačio. Ja sam bio jedan pošten i častan čovjek, narodni heroj, general i radio u Državnoj bezbjednosti (DB). Radio sam časne i poštene stvari, korisne za društvo. U Srbiji živim 75 godina. Prema tome, nisam ja ovdje došao kao tuđin, već u svoju zemlju. Znate, ljudi se zabavljaju i nekome je simpatično kada uhvati starca od 94 godine da ga obori na ulicu. Alal mu vjera", rekao je tada.
Posebno ga je brinula sudbina Bosne i Hercegovine, jer, kako je govorio, Bosna je žrtva.
"Za mene je Bosna sada veća otadžbina nego bilo koja druga država na ovim prostorima. U Bosni sam ratovao tokom Drugog svjetskog rata. Prije bih sada živio u Bosni nego u Crnoj Gori ili Srbiji. Bosna je za mene žrtva i heroj! To sam kazao i jednom prilikom kad su me zvali na svečanost u Tuzli gdje su me kao kralja dočekali. Bosna je bila ratničko mjesto. Svi smo tokom Drugog svjetskog rata dolazili da ratujemo u Bosni. Bosna je ratovala, a i plaćala taj rat mrtvima, ranjenima i ruševinama kojih nije bilo na drugim mjestima. A tu, u Bosni ih je bilo od vrha do dna", rekao je Kapičić za Anadoliju.
Posebno je osudio sve pokušaje da se Bosna podijeli i nestane kao država. I ranije je više puta isticao da će Srbija uvijek imati apetite prema Bosni.
"Ko želi da rastaka Bosnu, dabogada se on rastakao od glađi, žeđi, od bolesti, zime i svake druge rabote. Jer, to raditi je zločin kakav se samo može zamisliti, zločin prema jednom narodu koji je zajednički ginuo, zajednički se žrtvovao. Nije to razdvajanje u Bosni, već određivanje da se mrzi. Da se ljudi međusobno mrze. Lako se rastavljati i sastavljati, ali da se ne mrzimo. A oni se mrze na takav način jer se pravi takva propaganda. Razumijete, ne žele da se država pravi na realnim osnovama već na mržnji. Šta fali Bosni da zajedno živi? Bila je od Kralja Tvrtka naovamo, pa može i sada da živi", ocijenio je Kapičić.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
