"Drugi neka misle šta hoće. Kosovo i Metohija je Srbija. Drugi neka pritiskaju svoj narod u svojoj državi da se odrekne svoje teritorije, pošto samo na to imaju pravo", naglasio je Nikolić.
Govoreći o dešavanjima iz 1914. godine, on je rekao da bi, što se Austrougarske i Njemačke tiče, Prvog svjetskog rata bilo i bez Vidovdana u Sarajevu 1914. godine i bez Gavrila Principa.
"Najlakše je danas za sve okrivljivati Srbiju i Srbe. Zato u nazovi historijskim tumačenjima čitamo da može da se stavi znak apsolutne povezanosti između Sarajevskog atentata i Prvog svetskog rata kao pokušaj amnestije agresora i okrivljivanja napadnutog", naveo je Nikolić.
On je naglasio da se godinama unazad iskrivljavala istina o povodima za izbijanje Prvog svjetskog rata.
"Ako je Vinston Churchill u svojoj knjizi Nepoznati rat napisao da je Princip umro u zatvoru, a spomenik koji su njegovi sunarodnici podigli slavi njegov i njihov zločin onda ne čudi i prijedlog rezolucije o Srebrenici kojom bi od danas simbol zločina bila samo Srebrenica", rekao je Nikolić.
On je naveo da to što vrijeđaju današnje Srbe može i da se prihvati, ali da on neće dozvoliti da vrijeđaju poklane Srbe u Jasenovcu, Staroj Gradišci, Jadovnu, Bojniku, strijeljanih u Kraljevu, Kragujevcu, živih podavljenih u Novom Sadu.
"A Srbija je i tada kao i danas, kao i uvijek, bila protiv rata", poručio je Nikolić.
On je rekao da nije slučajno što se spomenik Gavrilu Principu otkriva u Srbiji tek danas jer se čekalo da o tome odlučuju ljudi koji žive u skladu sa njegovim principima slobode, nezavisnosti i zajedništva.
"Čekalo se da u Srbiji o Principu odlučuju oni koji ne bi rušili njegov spomenik da je kojim slučajem do sada bilo hrabrosti da bude podignut. Da o Principu odlučujemo i da njegovo djelo sagledavamo mjerilima njegove epohe i našeg osjećanja pravde, bez straha od novih tumačenja moćnika, svjesni da će njegove pucnje u okupatora koristiti protiv nas kroz sva vremena i prostore", naglasio je Nikolić.
