{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kuda ide Makedonija?

S
13.10.2008. u 14:20
0
23
Kuda ide Makedonija?
0
Kuda ide Makedonija?
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, analizirao je aktuelnu političku situaciju u Makedoniji povodom priznanja nezavisnosti Republike Kosova i odbijanja najnovijeg kompromisnog prijedloga ambasadora Matthewa Nimitza o imenu "Republika Sjeverna Makedonija“.
Prijevremeni parlamentarni izbori u Makedoniji održani su 1. juna 2008. godine. Sredinom oktobra protječe prvih 100 dana nove vlade (druge po redu) premijera Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) sa novim albanskim partnerom Demokratskom unijom za integraciju (DUI/BDI). Iako je praksa, da "medeni mjesec“ za jednu vladu traje 100 dana, za vladu Gruevskog to traje već od jula 2006., kada je prvi put dobio izbore, tako da se slobodno može reći, da su to "medene godine“.

Makedonska opozicija odnosno Socijaldemokratska stranka (SDSM) poslije posljednjih prijevremenih parlamentarnih izbora, potpuno je poražena. SDSM je ostala i bez predsjednice Radmile Šekerinske, bivše potpredsjednice vlade za europske integracije u čije vrijeme je Makedonija, decembra 2005. dobila status kandidata za članstvo u EU. To je promjena već drugog predsjednika SDSM u periodu manjem od četiri godine.

Ukoliko se uspoređuje nedavna prošlost odnosno kako je bilo prije jula 2006. godine i kako je sada dvije i pol godine kasnije, Makedonija izgleda kao međunarodno veoma izolirana država. Poslije grčkog neprincipijelnog veta na članstvo Makedonije u NATO, Makedonija vjerojatno ni ovu, treću godinu po redu, neće dobiti pozitivan izvještaj za početak pregovora za punopravno članstvo u EU. Ako su za NATO bili "krivi“ Grci, za EU definitivno je kriva Makedonija, koja nije ispunila osam kriterija EU plus još jedan, deveti kriterij, kojeg je sama dodala, a to su bili prijevremeni izbori, koji su bili najlošiji i najnasilniji organizirani parlamentarni izbori do sada. Rezultati su poznati.

Poslije junskih izbora, Gruevski je kao svog novog koalicionog partnera izabrao Demokratsku uniju za integraciju, umjesto Demokratske partije Albanaca (DPA/PDSh), koja je bila koalicioni partner Gruevskog u prve dvije godine njegove vladavine. Prema izbornom rezultatu, kojeg mnogi osporavaju zbog neregularnosti izbora, DUI s 18 poslaničkih mjesta u parlamentu, daje još komotniju poziciju Gruevskom za dvotrećinsku većinu i moć da radi što i kako hoće. Dominantnu poziciju Gruevski je iskoristio još u toku prvih 100 dana vladavine, donoseći "svjetlosnom brzinom“ preko 150 zakona u Parlamentu sa podrškom DUI, koji su se tokom glasanja ponašali kao da učestvuju u popularnom kvizu “ko želi biti milijunaš” – rubrika "brzi prsti“.

U toku ovih brzopoteznih glasanja prošlo je i nekoliko kontraverznih zakona, kao zakon o upotrebi albanskog jezika, zakon o energetici, zakon o lobiranju, poslovnik o radu parlamenta, koji je donesen bez učešća opozicije u parlamentu. Stranke opozicije su bojkotirale rad Parlamenta svaka zbog svojih razloga. DPA zbog nepriznavanja izbornog rezultata, a SDSM i koalicioni partneri zbog hapšenja popularnog gradonačelnika grada Strumica, sada aktualnog v.d. predsjednika SDSM Zorana Zaeva. U međuvremenu, SDSM vratila se u parlament, poslije abolicije Zaeva od strane predsjednika države Branka Crvenkovskog. DPA je bojkotirala rad parlamenta sve do priznanja Republike Kosovo 09. oktobra 2008. godine.

Ponovo su aktualizirana četiri haaška slučaja, koja su vraćena na rješavanje makedonskom pravosuđu. Tako je DUI ponovo u centru događanja, čija su dva poslanika otvaranjem ovih slučajeva "nastradali“. Zbog mira i sudjelovanja u koaliciji ukinut im je poslanički imunitet, tako da će se redovno pojavljivati na sudskim ročištima u vezi haaškog slučaja "Maltretiranje Mavrovskih radnika”, koji je ustupljen makedonskom pravosuđu. Drugi snažniji udar na DUI odnosi se na poslanika DUI Hisena Xhemailija (ujedno je i lider Mladog foruma DUI), koji mora da se javi u skopski zatvor na izdržavanje 30-dnevne zatvorske kazne. Međutim, problem je u tome, da Xhemaili nije dostupan pravosudnim organima. Policija ga traži ali ga još uvijek nije pronašla. Ali Ahmeti i DUI i dalje šute. Ahmeti odgovara, da ima pametnijeg posla nego da se bavi time gdje se skriva njihov poslanik. Predsjednik opozicione DPA Menduh Thaçi je u pravu kada kaže, da Ahmeti nema samo politički problem, već i moralni, jer ne može da sankcionira i izruči svoje ljude kao što je urađeno u slučaju “Maltretiranje Mavrovskih radnika”, a istovremeno zaboravljajući da postoji otvoren sudski slučaj “Rukovodstvo ONA”, gdje se Ahmeti nalazi prvi na listi. Da li će se Ahmeti predati pravosudnim organima, kad se otvori njegov predmet, kao što je ubijedio svoje suradnike, ostaje da se vidi.

A Demokratska unija za integraciju? DUI se ponašala i još uvijek se ponaša kao "uspavana ljepotica“. Jedina reakcija na ovakvo ponašanje vlade i parlamentarne većine t.j. VMRO-DPMNE bila je kolumna potpredsjednice DUI Teute Arifi, koja je na ilustrativan način opisala ponašanje Gruevskog nazivajući ga “Demokraturom”. Arifi u svojoj kolumni u skopskom dnevnom listu “Dnevnik” poručuje Gruevskom “da je ovakvo ponašanje, potrošilo DPA, možda potroši i DUI, ali sasvim je sigurno, da će da potroši i Republiku Makedoniju”. Poslije iznošenja tog stava DUI je ponovo zaspala, a Teute Arifi nema više u javnosti, da se tako snažno suprotstavi luzerskoj politici Gruevskove vlade.

Gruevski u cijeloj priči, koja je povezana s koaliranjem sa DUI, podiže svoj rejting kod glasača-Makedonaca. Gruevski bi vjerojatno, da je znao, da će mu biti tako lako vladati sa DUI, sigurno još 2006. godine uzeo DUI u vladu. Gruevski je naučio lekciju, a da li će je naučiti i DUI još uvijek nije izvjesno. Analitičari smatraju, da je neučestvovanje DPA u aktuelnoj vladi, sačuvalo stranku od potpunog marginaliziranja na političkoj sceni, kao što je u ovom slučaju izložena DUI.

Početkom septembra/rujna na makedonskoj političkoj sceni rodila se nova politička partija Albanaca zvana “Demokracija e Re” (Nova Demokracija), na čijem je čelu bivši potpredsjednik DPA Imer Selmani. Njemu se priključilo još par bivših ministra iz DPA, koji su bili u prijašnjoj vladi. Prvi utisak je bio, da oni napuštaju partiju samo zato što su izgubili svoja ministarska mjesta poslije prelaska DPA u opoziciju.
Prvih nekoliko dana izgledalo je, da se DPA raspada po svim šavovima, tri poslanika su je napustili, dva potpredsjednika i desetak općinskih ogranaka djelomično ili u cjelini. Poslije mjesec dana situacija je drugačija, to nije puno uzdrmalo DPA. Ono što je razočaravajuće u DPA je to, da se poslije odlaska ljudi oko Imera Selmanija, očekivalo, da DPA pokaže javnosti da ima nove, mlade i sposobne ljude, koji će partiji produžiti politički život. Umjesto toga DPA za potpredsjednika stranke, pored veterana stranke Iljaza Halimija, vraća Mevlana Tahirija, čovjeka, koji je u 17 godina političkog pluralizma prošetao kroz sve moguće albanske partije u Makedoniji, uključujući i DPA, koju je napustio posle parlamentarnih izbora 2006.godine i priključio se Bardhulu Mahmutiju i njegovoj BDSh (Demokratska Unija Albanaca), zbog istih razloga kao i Selmani i njegova ekipa. Na izborima 2008 BDSh nije osvojila ni jedan procent glasova. Tri mjeseca kasnije, Mevlan Tahiri dolazi na mjesto potpredsjednika DPA, koja je ovim potezom pokazala da nema (ili ih ne vidi) novih ljudi u stranci.

A "Nova Demokratija“ još se etablira, vrijeme će pokazati, dali je formirana da bude samo u vladi kao supstitut DPA ili će da ponudi realne političke i ekonomske ideje kao i dostignuća zapadne evropske političke kulture, koje partijama u Makedoniji (makedonski i albanskim) nedostaje.

Poslije odluke aktuelnog predsjednika Makedonije Branka Crvenkovskog, da se neće kandidirati za drugi mandat za predsjednika države, počele su špekulacije oko toga, ali ne tako intenzivne, ko bi mogao biti kandidat vladajuće stranke i opozicije za predsjednika države. Crvenkovski će, poslije isteka mandata, najvjerojatnije preuzeti lidersku poziciju u SDSM.

U javnosti se spominju neki od mogućih kandidata za predsjednika. Zoran Stavrevski, potpredsjednik Vlade i vjenčani kum premijera Gruevskog, bivši gradonačelnik Skopja Risto Penov iz redova opozicije, i Srgjan Kerim, donedavni predsjedavajući generalnom skupštinom UN-a. Kerima bi vjerojatno htjeli i jedni i drugi, a možda i Albanci. Kod Albanaca zasada nema nikakvih najava ko bi bili mogući kandidati za izbor predsjednika države.

Makedonija je konačno priznala Kosovo, i to dan poslije usvajanja srpske rezolucije u UN-u. Priznanje Kosova od Makedonije bio je dugo očekivani potez ne samo za Kosovo i Albance u Makedoniji već i SAD i neke druge zemlje članice EU. I sve se to desilo veoma brzo.

Po prvi put su albanske političke stranke u makedonskom Parlamentu (DUI, DPA i Nova Demokracija) zajednički nastupile i predložile rezoluciju, koju je Parlament usvojio kasno uvečer, a pola sata kasnije uslijedila je odluka vlade o priznanju. Pored drugih obrazloženja zašto je Makedonija priznala nezavisnost Kosova, stajalo je i to, da je Vlada prihvatila preporuku Parlamenta preko donesene rezolucije, da prizna nezavisnost Kosova. Opozicija je optužila vladu, da se za odlukom o priznanju Kosova skriva iza Parlamenta, jer sukladno Makedonskom ustavu i zakonu, Vlada je ta koja priznaje i uspostavlja diplomatske odnose sa drugim zemljama.

Prema informacijama Međunarodnog instituta IFIMES makedonska Vlada je već isti dan dok je još trajala debata o rezoluciji u Parlamentu, rano popodne donijela odluku da prizna Kosovo, ali sačekala je da Parlament usvoji Rezoluciju i poslije je objavila odluku o priznanju Kosova. IFIMES raspolaže pouzdanom informacijom, da točku dnevnog reda na sjednici Vlade na kojoj se odlučivalo o priznanju nezavisnosti Kosova, nije vodio premijer Nikola Gruevski, već zamjenik premijera za evropske integracije Ivica Bocevski. Navodno premijer Gruevski nije htio, da vodi sjednicu, sa obrazloženjem da ima druge obaveze. Ova informacija pokazuje, da Makedonska vlada nije namjeravala, da uskoro prizna Republiku Kosovo, ali očigledno nije mogla izdržati vanjskopolitički pritisak, što je bilo za očekivati. Ovaj slučaj pokazuje, da Makedonija funkcionira samo pod pritiskom i nikako drukčije. Makedonija je sebe dovela u situaciju, da zbog međunarodnog političkog pritiska prizna nezavisnost Kosova, a ne zbog toga što je Kosovo politička realnost na Balkanu i da je priznavanje nezavisnosti Kosova u interesu Makedonije i regionalne stabilnosti. Tako je i DPA prekinula bojkot i vratila se u Parlament.

Analitičari smatraju, da je Gruevski ne učestvovanjem prilikom donošenja odluke o priznanju Kosova još jednom ponizio, prije svega, svog koalicionog partnera DUI i njenog lidera Ali Ahmetija što ilustrativno govori kakav položaj u aktualnoj koaliciji ima DUI.

Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje, da Makedoniju u narednom periodu čeka prilično teško razdoblje na političkom, prije svega vanjskopolitičkom i ekonomskom planu. Najnoviji paket prijedloga ambasadora Matthewa Nimitza za rješavanje spora sa Grčkom ne ulijeva nadu da će se to brzo završiti, posebno poslije odbijanja prijedloga od premijera Gruevskog. Da li će Makedonija konačno zaploviti u mirnije i stabilnije vode, zavisi od političkog vodstva, koje je prema bitnim nacionalnim i državnim pitanjima toliko razjedinjeno, da to ide samo na štetu Republike Makedonije. Priznanje Kosova je prvi korak ka tom stabilnom putu. Slijedeći korak bi bio konačno zatvaranje neracionalnog spora sa Grčkom. Predsjednički i lokalni izbori, koji su predviđeni za narednu godine, dodatno će zagrijati makedonsku političku scenu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: