{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Krivotvoreni identitet: prečica do Evrope

S
31.10.2009. u 14:30
0
3
Krivotvoreni identitet: prečica do Evrope
0
Krivotvoreni identitet: prečica do Evrope
U Rumuniji i Bugarskoj lako se mogu nabaviti lažni lični dokumenti, koje brojni ilegalni migranti koriste da bi ušli u zemlje zapadne Evrope. O ovome pročitajte u tekstu koji je rezultat programa Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost, inicijative fondacija Robert Bosch i ERSTE, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom, BIRN.
Za nekoliko stotina eura kupio sam novi rumunski identitet, zajedno s novim turskim imenom. Nekoliko narednih mjeseci nisam više bio Adrian Mogoş, već Murad Alin Erdogan iz Temišvara. Zašto sam izabrao baš tursko ime? Zbog toga što većinu ilegalnih migranata koji prolaze kroz Rumuniju na putu do zapadnoevropskih zemalja čine Turci, a ja sam želio da pođem njihovim stopama.

U Rumuniji nije teško nabaviti ili koristiti lažne isprave, unatoč tome što zaprijećena kazna za takvo krivično djelo iznosi od tri mjeseca do tri godine zatvora. Bilo je dovoljno da upotrijebim kontakte koje imam u podzemlju.

Početkom juna sam testirao lažne isprave da bih utvrdio da li Murad Erdogan može glasati u Rumuniji na izborima za Evropsku uniju. Otišao sam na glasačko mjesto opremljen skrivenom kamerom. Niko ništa nije primijetio i niko od zvaničnih kontrolora nije doveo u pitanje moj identitet.

Nisam imao namjeru da glasam, jer bi to bilo krivično djelo, pa sam na listiću zaokružio sva imena, znajući da će tako biti registriran kao nevažeći.
Nekoliko dana kasnije zaputio sam se u Njemačku, da vidim da li bi Murad Erdogan mogao tamo započeti novi život. Dok sam putovao kroz Njemačku i Holandiju, nisam imao nikakvih problema s dokumentima.

Konačno sam stigao u Berlin, mjesto gdje se svako može uklopiti. Mada u gradu nisam nikoga poznavao, zaključio sam da se bez problema mogu naseliti u Kreuzbergu, živopisnom kraju koji naseljavaju brojni imigranti u prijestolnici.
Pošto mi je ponestalo novca, došlo je vrijeme da Murada Erdogana učinim punopravnim građaninom tako što ću mu pribaviti svu potrebnu dokumentaciju. Prije svega, potrebna mu je adresa. Dok sam šetao ulicama, na jednoj zgradi sam primijetio malu tablu na kojoj je pisalo “Stellplätze zu Vermieten” [parking za izdavanje]. Pretpostavljajući da zgrada u kojoj ima slobodnih mjesta za parkiranje sigurno ima i slobodnih stanova, zabilježio sam ime i telefon kompanije koja je bila vlasnik zgrade – Ernst G. Hachmann GmbH.

Naoružan ovim informacijama, 29. juna sam se zaputio u općinsku upravu Kreuzberga da bih nabavio zvaničnu potvrdu o prijavi boravka na izabranoj adresi. Općinski službenik koji me je primio nijednog trenutka nije tražio dokaz da imam sklopljen ugovor s vlasnikom zgrade. I pored mog lošeg njemačkog i činjenice da sam sa sobom imao samo lažnu ličnu kartu, registriran sam kao da živim na adresi koju sam nasumično izabrao šetajući ulicom.

Ali to nije bio kraj Erdoganove potrage za novim životom u Berlinu. Ako želi uspjeti, mora imati bankovni račun, pa sam ušao u prvu banku na koju sam naišao, filijalu Berliner Sparkasse.

Bankarski službenik mi je rado izašao u susret pošto je vidio potvrdu o prijavi boravka na novoj adresi. Poslije nekoliko pitanja o razlozima za otvaranje računa, moj lični račun broj 6014519775 bio je otvoren i spreman za korištenje.
Zatim mi je bio potreban telefon. Sa onom istom potvrdom koju sam dobio u općini, za samo devet eura kupio sam mali mobilni telefon s pet eura kredita. Pošto u Njemačkoj svaka SIM kartica mora biti registrirana na ime korisnika, moja je registrirana na ime “Murad Alin Erdogan”.

Konačno, posjetio sam i Schufa, njemačku informativnu i kreditnu agenciju koja procjenjuje koliko je neko ekonomski aktivan i kreditno sposoban. Pošto sam im dao potvrdu iz općine, broj bankovnog računa i uplatio 7,80 eura, njihov službenik mi je predao sve potrebne dokumente.

Tako sam za samo dva dana dobio prijavu boravka, otvorio bankovni račun i stekao dokaz da je Murad Erdogan kreditno sposoban građanin Njemačke.
Jedan stariji gospodin s bradom koga sam vidio u agenciji Schufa imao je manje sreće, pa nije dobio tražene dokumente. “Nemate prijavu boravka iz općine”, čuo sam kako službenik objašnjava ovom starijem građaninu Njemačke.

Ahenska veza

Odletio sam u Aachen, njemački grad s velikom turskom zajednicom. Pošto se nalazi u blizini granice s Belgijom i Holandijom, Aachen je, kako tvrde lokalni novinari, dobro mjesto za skrivanje ilegalnih imigranata.
Stigavši u Aachen, odmah sam potražio “Bucuresti Bistro Sam”, kafanu na adresi Viktoriastrasse 30. U vrijeme moje posjete kafana je već bila zatvorena, ali sve do aprila ove godine vodio ju je vlasnik Terzi Şukru, četrdesettrogodišnji državljanin Turske s pravom boravka u Njemačkoj.

Prema podacima rumunskog tužilaštva, Şukru je prošle godine upoznao pet rumunskih državljana koji su postali redovni gosti u njegovoj kafani. Međutim, prijateljstvo se loše završilo pošto su se svi našli u grupi od 12 ljudi koje je, zajedno sa Şukruom, uhapsila rumunska policija u gradu Deva u aprilu ove godine. Optuženi su za šverc imigranata iz Turske u Njemačku.

Uhvaćeni su nakon što su dvojica Şukruovih klijenata, također turski državljani, uhapšeni na granici Rumunije i Mađarske pri pokušaju da uđu u Mađarsku s lažnim ispravama. Jedan prerušeni policajac je sve vrijeme bio član Şukruovog tima.
Kako tvrde rumunski tužioci, Şukru je imao bliske veze s turskom zajednicom u Aachenu, u kojoj su mnogi željeli dovesti svoje rođake u Njemačku koristeći ilegalne kanale i bili spremni za takvu uslugu dobro platiti.

U optužnici se navodi da je nekoliko turskih državljana koje je Şukru namjeravao dovesti u Njemačku prethodno dobilo turističke vize za ulazak u Rumuniju od rumunskog konzulata u Istanbulu. Vize su dobili unatoč tome što nisu imali odgovarajuću dokumentaciju. Neki su od istog konzulata dobili poslovne vize za ulazak u Evropu.

Mada Ministarstvo vanjskih poslova Rumunije poriče bilo kakvu umiješanost ili znanje o nezakonitim radnjama koje su vršili njegovi uposlenici, neki državni službenici u Rumuniji nisu sasvim uvjereni u to. “Ne vjerujem da su sve naše vize zakonito izdate”, povjerio nam se jedan policajac. “To se moglo dogoditi jedino uz pomoć nekoga iz ambasade.”

Şukru se sada nalazi u pritvoru u Rumuniji, gdje mu se sudi. Njegovi nekadašnji susjedi su, izgleda, odahnuli jer, od zatvaranja kafane u Aachenu, u njihovoj ulici više nema brzih automobila i uličnih tuča. “Najzad se možemo naspavati”, izjavila je jedna žena u šezdesetim godinama. Ima ironije u tome što je ista žena nekada vodila malu krojačku radnju koja je isporučivala garderobu za toples plesačice u Şukruovoj kafani.

Pomoć insajdera

Kao što sam već rekao, nisam imao teškoća s nabavljanjem i korištenjem lažnih dokumenata. Ali u nekim slučajevima, falsificiranje dokumenata nije moguće bez pomoći rumunskih zvaničnika.
To predstavlja sve veći problem. U aprilu 2009. godine, naprimjer, rumunska policija je uhapsila nekoliko ljudi koji su se, izgleda, specijalizirali za falsificiranje identiteta, i svi su namjeravali falisificirane dokumente koristiti za nezakonite radnje. Jedan od njih je bio državni službenik iz Temišvara, optužen da je izdao 24 takva dokumenta.

Državni inspektorat za lične podatke (INEP) u Bukureštu saopćio je da su tokom prošle godine uhapšena samo dvojica državnih službenika zbog umiješanosti u falsificiranje dokumenata. Prvi je bio iz Temišvara. Drugi je bio načelnik odjeljenja za izdavanje ličnih isprava u gradu Iaşi, u istočnoj Rumuniji. Prema podacima Jedinice za borbu protiv korupcije rumunske policije, ovaj čovjek je izdao nekoliko nezakonitih isprava koje su nosiocima omogućile da slobodno putuju u zemlje Evropske unije.
Osuđen je 2008. godine na tri mjeseca zatvora, nakon što je istraga dokazala njegovu umiješanost u falsificiranje isprava. Istraga je nastavljena, pa je u maju 2009. ponovo izveden pred sud zbog još devet sličnih slučajeva.

Prema riječima šefice INEP-a, Ance Berbecariu, trgovina falsificiranim rumunskim dokumentima počela je tek nakon što se Rumunija priključila EU-u 2007. godine. “Rumunske isprave nisu često falsificirane prije ulaska u EU jer nije bilo potražnje”, kaže ona.

Sada se u Rumuniji vodi debata o potrebi za izdavanjem novih ličnih karata. Takozvane “elektronske karte” smatraju se težim za falsificiranje, a već su u upotrebi u nekoliko država EU-a. Uvođenje takvih ličnih karata planira se u Njemačkoj za kraj 2010. godine. Rumunija bi ih trebala uvesti 2011.

U međuvremenu, rumunsku policiju muče i unutrašnji problemi. Prema saopćenju za štampu koje je u junu izdao Generalni inspektorat pogranične policije (IGPF), trenutno se 14 visokih službenika nalazi pod istragom zbog propusta u kontroli ilegalne migracije i prekograničnog kriminala.
Još 11 ih je disciplinski kažnjeno zbog neizvršavanja obaveza nakon što je IGPF otkrio “seriju prekršaja u vršenju dužnosti u borbi protiv ilegalne migracije i prekograničnog kriminala”.

Dok je lažni dokument krivotvorina koja samo liči na originalni dokument, falsificirani dokument je zapravo zvanični dokument na kojem su neki podaci izmijenjeni.
Oko 98 posto falsifikata se pravi tako što se podaci ispisani na zvanično izdatom dokumentu brišu korištenjem hemijskih sredstava, da bi se potom odštampala nova fotografija. INEP priznaje da dokumenti koji su falsificirani uz pomoć insajdera mogu biti veoma teški za detektiranje, što potvrđuje i pogranična policija.

“U 99 posto slučajeva, falsificirani dokumenti ne mogu se otkriti klasičnim metodama, golim okom, ultraljubičastom lampom ili drugim sredstvima koja stoje na raspolaganju pograničnoj policiji”, izjavio je policijski komesar Emil Torje, šef graničnog prelaza Borş.

Region uzvraća udarac

Švercovanje ljudi uz pomoć lažnih ili falsificiranih dokumenata predstavlja samo dio širih pograničnih kriminalnih operacija u zemljama Balkana, što uključuje i šverc droge, oružja i cigareta.

Turski državljani koji žele stići do zapadnoevropskih zemalja najradije koriste “balkansku rutu”, zbog etničkog sastava zemalja kroz koje ona prolazi. Pri tome računaju na podršku pripadnika turske etničke manjine koji žive širom regiona.
Rumunski mediji su prošle godine izvijestili o hapšenju turskog dilera droge u Bukureštu koji je ostvarivao promet od četiri miliona eura godišnje. Kod njega je pronađena falsificirana rumunska lična karta, lažna bugarska lična karta, pasoš i vozačka dozvola, koje su izdale bugarske vlasti, i falsificirana njemačka vozačka dozvola.

Pošto kriminalne mreže operiraju u čitavom regionu, vlade su svjesne da moraju uspostaviti saradnju ako žele stati na put švercerima. Jedan od važnih koraka u ovom smjeru bilo je osnivanje Inicijative za saradnju u jugoistočnoj Evropi (SECI) i povezanog Centra za borbu protiv pograničnog kriminala, sa sjedištem u Bukureštu.
SECI ima za cilj da osigura koordinaciju rada policijskih i carinskih službi u regionu u borbi protiv organiziranog kriminala. Sve najvažnije obavještajne i anti-trafficking jedinice iz Evrope i SAD-a imaju stalne predstavnike u SECI-u, a Interpol i Svjetska carinska organizacija su uputili svoje savjetnike.

SECI intenzivno radi na sprečavanju šverca, ali ovaj zadatak je otežan zbog razvijenih vještina i znanja kojima šverceri raspolažu. “Šverceri odlično poznaju nacionalne zakone država koje se nalaze na ‘balkanskoj ruti’”, objasnio je Cristian Duta, zvaničnik SECI-a. “Pri tome, ne postoji jedan centar iz kojeg se sve kontrolira, već poslove obavlja više manjih grupa.”

Pritisak na EU i šengenske granice

Policija svakog dana u prosjeku uhvati šest turskih državljana koji ilegalno pokušavaju da prijeđu zapadnu granicu Rumunije. Policijski podaci pokazuju da polovina njih posjeduje lažne ili falsificirane isprave s kojima pokušavaju ući u Mađarsku, prvu šengensku zemlju na putu prema Austriji ili Njemačkoj.

Da bi se borila sa ovom pojavom, Rumunija je početkom 2009. godine uvela sistem “profiliranja rizika”, koji treba pomoći rad pogranične policije. Svi turski državljani koji imaju između 20 i 35 godina i nose nove pasoše s rumunskim vizama izdatim na 10 i 15 dana, podvrgavaju se posebnim provjerama.

Baza podataka Rumunske imigracione službe pokazuje da mali broj onih koji se uklapaju u ovaj profil rizika zakonito napušta Rumuniju poslije policijske provjere.
Policijski komesar Petru Ghezea, šef pogranične policije u mjestu Negru Voda, blizu Bugarske, kaže da ilegalni migranti obično budu uhvaćeni na zapadnoj granici Rumunije, na putu prema šengenskim državama EU-a, kada pokušaju upotrijebiti lažne dokumente ili dok se kriju u vozilima. Većina njih ima vizu za Rumuniju, ali ne i za zemlje u zoni Schengena.

Nakon što se Bugarska priključila EU-u 2007. godine, lokalno stanovništvo iz Dobriča, Varne i drugih mjesta u Bugarskoj počelo je koristiti Negru Vodu kao pogodno mjesto za šverc migranata u Rumuniju.
Prema podacima Rumunske pogranične policije, turski migranti koriste više metoda za ilegalni prelazak u Mađarsku. Pošto legalno uđu u Rumuniju, nabavljaju lažne dokumente, uglavnom rumunske i bugarske falsifikate, ili lažne šengenske vize.

Plaćaju između 1.000 i 1.500 eura za lažni rumunski identitet, zavisno od kvaliteta isprava i vrste dogovora koji se postigne između kriminalca i migranta.
Za ilegalni transport migranata na Zapad u kamionima koji prevoze lijekove, voće, namještaj, čaše ili povrće, cijene su znatno više – od 4.000 do 8.000 eura po osobi.
Migranti koji pokušavaju da se dokopaju Zapada kažu da nije teško doći do rumunske vize. Samo rumunski konzulat u Istanbulu izdao je prošle godine oko 11.000 turističkih i poslovnih viza. U Ministarstvu vanjskih poslova Rumunije tvrde da su sve vize zakonito izdate.

Ipak, rumunski zvaničnici priznaju da se Bukurešt suočava s povećanim brojem ljudi koji pokušavaju ilegalno ući i izaći iz zemlje. Prošle godine je zabilježen porast broja ilegalnih imigranata od 67 posto u odnosu na 2007.
U prva četiri mjeseca 2009., broj migranata koji ilegalno pokušavaju izaći iz Rumunije, često skriveni u vozilima, bio je 45 posto veći nego u istom periodu prošle godine.

Pogranična policija se sada suočava s velikom reorganizacijom, u okviru priprema za ulazak u šengensku zonu 2011. i 2012. godine. Na stotine pograničnih policajaca bit će prebačeno na nove lokacije. ‘Tampon zona’ na ilegalnoj ruti koju migranti koriste, što je nešengenska Rumunija do sada bila, konačno će nestati.
“Ne znam koja će institucija biti nadležna za nas, ali problem migracije će ostati”, predviđa Petru Ghezea. “Pogranična policija će biti potrebna čak i ako se granice ukinu.”

Postoje indicije da će pravi imigranti, za razliku od lažnih poput Murada Alina Erdogana, nastaviti da rizikuju živote i plaćaju ogromne svote da bi stigli do zapadne Evrope. Tranzitne zemlje kao što su Rumunija i Bugarska morat će nastaviti tešku borbu s razvijenim transnacionalnim švercerskim mrežama, koje će uvijek iznalaziti nove načine da zaobiđu nove sisteme kontrole granica.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: