Regija
0

ICTY: Tužitelji podnijeli izvješće o topništvu u Oluji

FENA
Izvješće nizozemskog topničkog časnika Harrija Koningsa u kojem se opisuje planiranje i izvođenje topničkih napada, odnosno pružanja topničke potpore, treći je tužiteljski dokaz koji je objavio Haški sud i podneseno je sudskom vijeću i obranama trojice hrvatskih generala u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač" 18. siječnja ove godine.

Konings navodi da je ovo stručno izvješće napisao na poziv haškog tužiteljstva, koje ga je zatražilo da se očituje o pitanjima vezanim uz operativnu upotrebu topništva u Oluji.

Konings u njemu prenosi osnovna načela u planiranju i izvođenju topničkih napada koja se primjenjuju u nizozemskoj vojsci.

U izvješću Konings navodi da se topnička potpora ne bi smjela koristiti protiv civilnih naseljenih ciljeva, ali da se to iznimno može činiti, primjerice, u samoobrani vojnih snaga.

Što se tiče napada na vojne ciljeve unutar naseljenih mjesta Konings navodi da se to treba činiti u skladu s propisima i uz procjenu mogućih žrtava što je u djelokrugu najviših taktičkih zapovjednika ili čak zapovjednika zaduženog za operativu ili strategiju.

Prema Koningsu zapovjednik u planiranju napada, osim osnovnih elemenata poput utvrđivanja ciljeva i taktike, mora istodobno imati na umu i čitav niz drugih faktora koji mogu ali i ne moraju biti pod kontrolom, poput nenaspavanosti, stresa, pritiska vremena, neizvjesnosti, ljutnje, straha i u tom procesu mora se dinamično postaviti i prilagođavati. Također on smatra da ono što zapovjednik želi postići korištenjem topništva mora biti jasno neposredno podređenima.

Konings nabraja u izvješću vrste oružja koje se u takvim napadima koriste te njihovu preciznost.

U izvješću se navode i dijelovi nekoliko zapovijedi za topničke napade na vojne ciljeve i na gradove Drvar, Knin, Benkovac i Obrovac u razdoblju od 2. kolovoza do 3. kolovoza 1995. bez navođenja ikakvih drugih podataka o tome tko ih je izdao i da li su i na koji način izvršene.

Prema Koningsu navođenje taktike i vojnih ciljeva u tim zapovijedima je u skladu s očekivanjem da se njima osigura topnička potpora u vojnoj akciji.

Što se tiče dijelova u kojima se traži izlaganje navedenih gradova topničkoj vatri Konings piše da je u takvim slučajevima apsolutni preduvjet prethodno utvrđivanje vojnih ciljeva u njima.

"Kad se daje zapovijed za granatiranje grada apsolutni preduvjet mora biti: detaljna specifikacija vojnih ciljeva u području naseljenom civilima". On primjećuje i da u zapovijedima nema opisanog učinka koji se time želi postići, kao ni navedenih razloga za napad.

Stoga Konings zaključuje da taj dio zapovijedi predstavljaju po njemu "vrlo neobičnu i čudnu" zapovijed topničkim jedinicama.