{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Hronologija kosovskih događaja od dolaska Miloševića do danas

F
15.2.2008. u 16:54
0
0
Hronologija kosovskih događaja od dolaska Miloševića do danas
0
Hronologija kosovskih događaja od dolaska Miloševića do danas
Foto: Reuters
Dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji 1987. godine i nešto kasnijim ukidanjem autonomije Kosova i Vojvodine, na Kosovu je produbljena dugogodišnja kriza jer je većinsko albansko stanovništvo odbacivalo stalno prisutne tendencije centralizacije Srbije.
Njihov odgovor bio je izražen u zahtjevu da Kosovo dobije još veću autonomiju od one koju je imalo temeljem Ustava SFRJ iz 1974. godine, a krajem 80-ih godina već se otvoreno govorilo o tome da Kosovo treba dobiti status republike unutar tadašnje jugoslavenske federacije.

U Beogradu je pak počelo rasti nezadovoljstvo zbog ustavnih rješenja iz 1974. koja su autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu omogućavala punu suverenost u brojnim područjima i donekle ih izjednačila s republikama.

Upravo na tim osnovama Milošević, koji je tada bio na čelu CK SK Srbije, počeo je 1988. godine provoditi "antibirokratsku revoluciju", manipulirajući masama, posebice kosovskim Srbima dovodeći ih u Novi Sad i u ostale vojvođanske gradove, gdje su na mitinzima bili glavni protagonisti Miloševićeve politike temeljene na tezi o navodnoj ugroženosti Srba, ne samo na Kosovu. U provedbi te politike Milošević je uz pomoć "mitingaša" srušio prvo vojvođansko rukovodstvo, potom albansko i krenuo na put preuređivanja odnosa u Jugoslaviji, što je završilo njenim raspadom i ratom.

Na mitinzima 1988. i 1989. godine Miloševiæ je osobno najavio smjene na Kosovu i uhićenje tadašnjeg prvog čovjeka Kosova Azema Vllasija, pred masom koja je skandirala "Uhitite Vllasija".

Kosovskim Srbima Milošević je u travnju 1989. godine u Kosovom polju poručio "Nitko ne smije da vas bije!", obećavši da će ih država Srbija zaštititi od navodnog albanskog progona. Slijedilo je masovno okupljanje na Vidovdan (28. lipnja 1989. godine), na proslavi 600-te godišnjice kosovske bitke, na kojem je jasno kazao da u njegovoj politici "niti oružane bitke nisu isključene" čime je praktički najavio oružani raspad bivše Jugoslavije.

Kosovski Albanci odgovorili su velikim prosvjedima, u kojima je bilo i žrtava, kao i prosvjednim višednevnim silaskom 1300 rudara u rudnik Stari Trg, kod Kosovske Mitrovice. Ostavku na dužnost bila je prisiljena dati čelnica kosovskog Saveza komunista Kaqusha Jashari. Ubrzo je uhićen i Azem Vllasi, koji se na čelu kosovskih dužnosnika protivio ustavnim amandmanima zbog ograničene autonomije Kosova, a zbog sve većih prosvjeda na Kosovu njegovo je djelovanje ocijenjeno kao neprijateljsko, za što je i osuđen. U veljači 1989. godine na Kosovu je uvedeno izvanredno stanje.

Godine 1990. Milošević donosi i novi Ustav Srbije, kojim ukida najveći dio autonomije Kosova i Vojvodine, a iduće godine povlače se združene jugoslavenske policijske snage s Kosova, koje su tamo bile od 1981. godine, te počinje raspad Jugoslavije.

Kosovski Albanci, predvođeni svojim liderom Ibrahimom Rugovom, izabranim za predsjednika, tada su odgovorili proglašenjem Republike Kosovo, koju Srbija nije priznala, pojačavši teror nad kosovskim Albancima koje je nazivala "separatistima".

Na Kosovu se tad stvaraju dvije paralelne stvarnosti, jedna srpska, jer Srbi i ostali lojalni režimu u Beogradu drže vlast, te druga albanska, s obzirom da su Albanci izbačeni iz svih struktura vlasti. Kosovski Albanci u godinama koje su uslijedile organizirali su svoje paralelne škole i ostale institucije.

Krajem 1996. godine oni su se i oružano organizirali, osnivajući Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), koja se počela suprotstavljati srbijanskoj policiji i vojsci. Nasilje nad Albancima dovelo je do intervencije NATO-snaga u ožujku 1999. godine, koja je trajala 78 dana. Intervencija je obustavljena nakon što je Milošević potpisao tzv. Kumanovski sporazum, na temelju kojega je Kosovo postalo teritorij pod nadzorom UN-a i KFOR-a, međunarodnih sigurnosnih snaga.

Zbog ratnih zločina počinjenih na Kosovu krajem 90-ih Haški sud je optužio Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika Srbije Milana Milutinovića, kao i više vojnih i policijskih generala, kojima je suđenje pred tim sudom u tijeku.

Srbija od dolaska KFOR-a i uspostave civilne misije UN-a na Kosovu 1999. godine nije imala nikakvu faktičku vlast, osim političkog utjecaja na Srbe koji su ostali živjeti u rijetkim kompaktnim sredinama, ali je vlast stalno tvrdila da je Kosovo neotuđivi dio Srbije, što je uneseno i novi Ustav krajem 2006.

U ožujku 2007. posebni izaslanik UN-a Martti Ahtisaari dostavio je Vijeću sigurnosti UN-a prijedlog plana za "nadziranu neovisnost Kosova", u kojem je predviđena i visoka zaštita srpske manjine na Kosovu. Taj su plan kosovski Albanci prihvatili, videći ga kao dobru osnovu koja će dovesti do neovisnog Kosova, ali ga je službeni Beograd odbacio, tražeći izravne pregovore Beograda i Prištine o Kosovu.

Pregovori, vođeni u više navrata tijekom prošle godine pod vodstvom posredničke trojke Kontaktne skupine (Rusija, SAD i Europska unija) nisu donijeli nikakav rezultat, jer su obje strane ostale na svojim stajalištima, Srbija da je Kosovo njen neotuđivi dio, a Kosovo da je rješenje njegova konačnog statusa neovisnost.

Unatoč okončanju izravnih pregovora krajem prošle godine, Srbija se i dalje zauzima da se pregovori nastave i odbacuje bilo koju odluku o Kosovu koja bi bila donesena izvan Vijeća sigurnosti UN-a, te osporava i najavljenu misiju EU-a, koja bi na Kosovu trebala zamijeniti UNMIK bez nove rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: