Gotovinin odvjetnik Greg Kehoe dokazivao je u protuispitivanju svjedoka da je tzv. RSK imala plan za evakuaciju o kojoj je donijela odluku 4. kolovoza 1995. u podne. Vrhovni savjet obrane krajiških Srba donio je takvu odluku u vrijeme kada je Forand smatrao da je vojna situacija stabilna, ustvrdio je Kehoe.
Umirovljeni general Kraljevske 22. regimente Kanadske vojske Alain Forand jedan je od važnih svjedoka tužiteljstva Haškog suda u postupku protiv hrvatskih generala jer je u vrijeme operacije Oluje bio zapovjednik snaga UN-a u Sektoru jug.
Forand je rekao da je tek nekoliko tjedana nakon evakuacije dobio informaciju da su krajiški Srbi bili donijeli odluku o napuštanju krajine. Tu odluku ocijenio je odlučujućom za poraz vojske krajiških Srba. Priznao je da je bio iznenađen što nije bilo druge i treće crte obrane i da je smatrao da se prodiranje HV-a moglo blokirati ili ograničiti, te je rekao da mu nije bilo jasno čemu evakuacija "osim ako to nije bilo odlučeno".
Međutim, on je ustrajao na tome da "nije bilo plana za evakuaciju civila" unatoč tome što mu je Kehoe predočio pismo Yasushija Akashija poslano iz Zagreba u New York 4. kolovoza u kojem se navodi da je zatražena pomoć UN-a u evakuaciji oko 32.000 civila iz Benkovca, Obrovca, Gračaca i Knina prema Petrovcu i Banjoj Luci u BiH.
Kehoe je ukazao i na proturječja i razlike između njegove izjave tužiteljstvu iz kolovoza 1996. i prezentacije o operaciji Oluji, internog dokumenta za potrebe kanadske vojske sastavljenog 26. lipnja 1996.
Izjava je napravljena na osnovi te prezentacije, a prezentaciju je Forand, kako je sam rekao "osobno napisao".
Dok se u prezentaciji navodi profesionalnost HV-a i "odlično korištenje topništva", u izjavi koju je Forand dao tužiteljstvu toga nema. Također, u prezentaciji se navodi da bi "situacija bila drukčija... da vojska krajiških Srba nije donijela odluku o evakuaciji civila čime je inicirala opće povlačenje", a u izjavi se kaže da je panika uhvatila civile i vojsku i da je zato došlo do evakuacije.
Čermakov odvjetnik Steven Kay je u protuispitivanju predočio niz zapovijedi izdanih tijekom kolovoza 1995. u danima nakon Oluje, kako visokih dužnosnika MUP-a koji su od pripadnika policije u Sektor jug tražili da zaustave pljačke, palež i ubojstva, tako i od načelnika glavnog stožera HV-a generala Zvonimira Červenka u kojima se traži da se poduzmu mjere za održavanje reda, te da se spriječe sve protuzakonite radnje i poduzmu mjere protiv počinitelja.
Forand je rekao da nije bio upoznat s tim zapovijedima, kao i da nije razgovarao sa sjedištem UNCRO-a u Zagrebu glede poduzimanja mjera u svezi sa zločinima i ponašanjem vojnika HV-a na koje se žalio "jer nisu bile dobre komunikacije". Također je rekao da nije znao da hrvatska Vlada poduzima korake kako bi se spriječili zločini.
Što se tiče ograničenja slobode kretanja, koju je Forand stalno spominjao u svojim izvješćima, Key je dokazivao da se ona odnosila samo na neka područja i to s ciljem sigurnosti pripadnika UN-a, te da vojne postrojbe UNCRO-a nisu imale mandat pratiti kršenja ljudskih prava na terenu nego su za to bili zaduženi posebni timovi UN-a.
Otvoren pogon jedne od najvećih fabrika u BiH, nalazi se u Laktašima i proizvodi autodijelove
Njemačka se vraća: Neočekivan rast privatnog sektora, brojke iznad očekivanih
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
