"Događanja naroda": I danas na vlasti imamo paletu prevaranata, manipulatora i hohštaplera

U predgovoru knjige "Događanja naroda" Branislav Cole Kovačević piše:

"Raus nije običan fotograf ili fotoreporter, niti bi mogao biti profesionalac koji sjedi u redakciji i čeka 'nalog' urednika. Njegov fotografski damar nepogrešivo ga vodi do samih događaja. Skoro dječija radoznalost i naivnost učinili su da njegove fotografije bude osjećanja, jer on nije samo puki hroničar. Izložba i knjiga su samo dio njegovog viđenja stvarnosti, nečega u čemu smo svi učestvovali, kao aktivni učesnici, posmatrači ili tragični svjedoci.

Na njegov nagovor i aktivno učešće u izboru fotografija izabrane su fotografije koje najupečatljivije ilustruju vrijeme velikih iskušenja, zabluda i patnji. U njoj su, pored poznatih protagonista javnog i političkog života Srbije tog vremena prikazani i lokalni politički lideri, događaji u gradu, mitinzi i kontramitinzi, izbjeglice, bombardovanje, protesti, redovi za benzin i cigarete, portreti i situacije u kojima se nalazio običan građanin koji ispašta posljedice političkog avanturizma.

"Naslov fotomonografije je cinična aluzija na čuveni aforizam Milovana Vitezovića, izrečen na još čuvenijem mitingu na ušću Save u Dunav, kada je pomenuti aforističar patetično i ushićeno izdeklamovao da se 'dogodio narod'. Ove fotografije, nadam se, nedvosmisleno pokazuju kako je to u stvarnosti bilo 'događanje naroda', a pogotovo kakve su njegove posljedice", pojašnjava za Klix.ba Mirko Demić.

Generacije blago očajnih, uništenih i obogaljenih ljudi

Pisac i direktor Narodne biblioteke "Vuk Karadžić" u Kragujevcu Marko Demić u razgovoru za Klix.ba navodi kako se današnja postavka vlasti u Srbiji ne razlikuje mnogo od tadašnje te kako je narod svjedok toga da se danas ponovo na vlast vraćaju isti likovi.

"Sa ove vremenske distance, ne bez tuge, primjećujem da su mnogi protagonisti tih događaja još uvijek u politici. Uprkos svemu. Političke snage 2000. godine vratile su se na današnju scenu s novim 'entuzijazmom', navodi Demić i dodaje kako i danas imamo paletu prevaranata, manipulatora koji se u svom vremenu odlično snalaze.

Posjeduju većinu medija, a sve ono kritičkog duha što se pojavi razbijaju svim mogućim sredstvima.

"Danas se generalno čitav narod pati. Tadašnja vlast se bavila tobože spašavanjem naroda po Bosni i Hrvatskoj, a ustvari su unazađivali i sebe i druge, tako da iz toga izlazimo izranjavani, čitave generacije blago očajnih, uništenih, obogaljenih ljudi, usporenih u normalnom razvoju", dodaje.

Štokholmski sindrom: Neprekidno patimo od viška nade

Na upit o tome iz kojeg razloga ljude na našim područjima generalno krasi određena vrsta štokholmskog sindroma, bizarne potrebe da nas neko tlači te na taj način konstantno biramo istu vlast, Demić odgovara:

"Čini mi se da svi narodi Balkana, uz nedostatke elementarne logike, praktičnosti i racionalnosti, pate od sindroma viška nade. Zapravo, mi neprekidno radimo na proširenju rezervoara nade. Otuda svaka promjena i kvazipromjena služi kao zamajac novih, uglavnom nerealnih očekivanja. Zato sopstvene sudbine olako predajemo drugima u ruke, iako se, poslije, vajkamo njihovim nesavršenstvom, a nikako da se suočimo s vlastitim greškama i priznamo svoj loš izbor. Ovo, i ne samo ovo društvo nije imalo snage da ilustrira one koji su se devedesetih godna prošlog vijeka igrali i preigrali sudbinama miliona, već im je omogućilo da se i dalje bave tuđim životima".

Demić dodaje kako ga je često stid kad čuje izjave nekih predstavnika vlasti koje su izrečene mimo svake logike i zdravog razuma, što je po pravilu uvijek upereno protiv interesa samih građana i države.

"Smanjene su plate, penzije, ljudi su toliko iznureni da svako kreativno i razumno biće iznalazi načine da ode u svijet. Za ovih dvadeset godina, koliko sam u Kragujevcu, znam mnoge koji su otišli. Sve je manji rezervoar mladih i pametnih ljudi koji su spremni da ostanu u ovakvoj stvarnosti, jer znaju da ukoliko žele ostati - morat će se ukaljati i iznevjeriti sopstvenu savjest, pogotovo ukoliko namjeravaju da se bore za bogatije pravednije društvo. Mali broj je mladih ljudi koji su danas spremni na to. Oni su mnogo razumniji i sve manje naivni. Praktični su, svjesni da je borba neizvjesna i s puno rizika, pa nemaju iluzija, poput nas, koji smo ih, možda, imali početkom vijeka", zaključuje u razgovoru za Klix.ba Mirko Demić.