Umjetnik Rikardo Druškić: Najdraži je uspjeh u svom gradu i zemlji

Nakon crtanja na papiru slike skenira i zatim ih dovršava u digitalnom formatu, a zatim ih printa na platnu, uramljuje i prezentuje.

Tematika njegovih slika nije standardna niti "već viđena", njega ne zanimaju svakodnevni i ustaljeni pogledi na svijet, on ga interpretira na svoj način.

"Teme su apstraktne jer prolaze kroz moj stil crtanja i slikanja koji je apstrakcija u svom najširem obliku. Ono što prenosim na prazne zidove i platna su moji pogledi na svijet i društvo i emocije koje osjećam. Umjetnički izraz, ovakav kakav danas posjedujem, nisam pronašao, već sam ga postigao svojoj idejom i njenom realizacijom. Tražio sam odgovor u sebi, ne u drugima", kaže.

Izlazak na svjetsko tržište

Druškić se probio na svjetsko tržište ponajviše zahvaljujući plasmanu u finale takmičenja Art Revolution u Taipeiju, ali ne smatra da je stekao svjetsku slavu.

"Od tog takmičenja uspjesi se nižu jedan za drugim. No, moram priznati da je meni, kao i svakom Sarajliji, uspjeh na lokalnom nivou najdraži i najbliži srcu".

Druškić često osvaja nagrade, a jedna od njih je i prvo mjesto na međunarodnom takmičenju Art-Competition.net koje je osvojio za svoj rad "Početak".

Do sada je imao samostalne izložbe u Sarajevu i Mostaru, a u sklopu grupnih izložbi učestvovao je na izložbama u New Yorku, Miamiju, Tajvanu i Los Angelesu.

Trenutno se u losanđeleskom centru za digitalnu umjetnost 25N nalazi dvadesetak Druškićevih radova, a mnogi žele vidjeti njegove slike na zidovima u svojim domovima.

O našem umjetniku pisao je i slavni Guardian u članku "Vodič kroz olimpijsko Sarajevo" kao o "najpoznatijem lokalnom samoukom ilustratoru i digitalnom umjetniku".

Nesebična umjetnost

Kontroverzni i često neprihvatljivi oblik umjetničkog izražaja su i murali, a neki Druškićevi krase Sarajevo, kao što je onaj na Stojčevcu i jedan u sarajevskom naselju Šip. Često građani ne vide razliku između pukog vandalizma i umjetničkog oslikavanja praznih i ruševnih zidova kojih u ovom gradu svakako ne manjka.

Na pitanje gdje prestaje vandalizam, a počinje ulična umjetnost, Druškić odgovara:

"Vandalizam prestaje onog trenutka kada crtač nesebično ispoljava umjetnost i kada ta njegova umjetnost ima neku višu svrhu, prenošenje neke poruke društvu. Umjetnost mora imati šire značenje od estetskog kako bi mogla biti nazvana umjetnošću. Lako je prepoznati i razlikovati jednominutni potpis od prenošenja emocija i poruka bojama".

Druškić nastavlja svoj put kao i do sada. Prenosi svoje ideje kroz elemente ljubavi i istine, ne obazirući se ni na šta drugo osim na njemu drage ljude, a otvorena je i online izložba njegovih radova.