Kultura
4

Mladi pisac Berislav Blagojević: Vjerujem da ćemo imati živote dostojne čovjeka 21. vijeka

Piše: G. D.
Berislav Blagojević
Berislav Blagojević
U trenutku kada je dobio stipendiju Fondacije "Borislav Pekić" za nacrt romana "Tiši od vode" banjalučki književnik Berislav Blagojević je bio bez posla, uprkos tome što je već tada bio magistar geografskih nauka. Kada je sa istim romanom ušao u širi krug Ninovog žirija za roman godine, stvari su se pokrenule, ali za - gujinu dlaku.

Berislav je danas sekretar Udruženja književnika Srpske, udruženja koje gotovo deceniju nije postojalo, koje danas pokušava da obnovi svoj rad, ali u tome više ne uspjeva nego što uspjeva. Berislav Blagojević, drugim riječima, i danas čeka na pravi posao.

"Volio bih kada bi ovo bio samo 'moj slučaj'. To bi značilo da sam nesposobnjaković, izuzetak koji se ne snalazi u mutnim vremenima. Međutim, većina kolega sa studija nije našla posao u struci, a neki nisu našli nikakav posao. Smatram da smo svi zakazali, jer svi smo mi dio ovog društva – i profesori, i studenti, i poslodavci, i radnici i donosioci raznih odluka. Imao sam sreću da se nakon diplomiranja privremeno zaposlim u firmi koja se bavi opremom za zaštitu na radu dok ne nađem posao u struci. Taj posao mi je omogućio da plaćam troškove života i daljeg školovanja", rekao je Blagojević.

Položaj mladih i školovanih ljudi je, dodaje on, veoma težak, uostalom, kao i položaj penzionera i radnika. Odgovornost za to dijelom pada i na leđa omladine koja nerijetko studira da bi dobila diplomu, ali ne i da bi se naučila raditi.

"Kada se ovome pridoda poštenje, rezultat je jasan – dugogodišnji boravak na spisku Zavoda za zapošljavanje. A kada se u jednačinu još uvrsti djelovanje partijskih, korupcijskih, kumovskih, rođačkih i inih veza i vezica, onda dolazimo do dubioze u kojoj se nalazimo. Iskreno vjerujem da će biti bolje, jer bez te nade ništa ne bi imalo smisla. Međutim, put od 'boljeg' do 'dobrog' je jako dugačak i neizvjesan. Mnogo je toga što nije u redu sa današnjim svijetom, ali potrebno je prvo riješiti probleme u svom dvorištu. Možda i neopravdano optimistično, ali vjerujem u razum i vjerujem da ćemo imati živote dostojne čovjeka 21. vijeka", istakao je Blagojević.

Pisanje je, nakon geografije, njegova druga ljubav. I koliko god ga je, kaže, ona prva ljubavnica ostavila na cjedilu, toliko mu ova druga uzvraća ljubavlju.

"Pisanje mi je omogućilo da se suočim sa vlastitim porazima i strahovima, da svoje ogorčenje i nezadovoljstvo pretočim u nešto kreativno, da uočavam i upozoravam na društvene i druge anomalije koje su prisutne kako kod nas, tako i u sistemu funkcionisanja savremenog svijeta. Suština priče 'Ja, revolucionar' je upravo u reafirmaciji istine, vrijednosti koja je u našem društvu potpuno skrajnuta", rekao je Blagojević.