Dobitnik Pulitzerove nagrade historijom je bojio poeziju i o Sarajevu

Ovo djelo od 55 dijelova objavljeno 2015. godine govori o piščevom sjećanju na 2009. godinu i iskopavanje posmrtnih ostataka svojih predaka - žrtava genocida u Armeniji u sirijskoj pustinji. Iskopavajući kosti sjeća se New York Cityja u vrijeme krize osamdesetih i stvara "inventivan lirski uvid u globalno doba opasnosti i nesigurnosti". Balakian maestralno radi ono što ne radi niko drugi, historijom slika poeziju, navode kritičari.

Zanimljivo je da je američki pisac u zbirci "Ziggurat" iz 2010. godine posljednju pjesmu od 14 dijelova posvetio Sarajevu. Grad ga je privukao jer predstavlja sponu konflikta i patnje. Baš kao što je pronašao način da govori o genocidu u Armeniji, pronašao je način i da pristupi fizičkoj i psihičnoj traumi koju je Sarajevo pod opsadom preživjelo.

U poemi "Sarajevo" Balakian čitača ostavlja sa vlastitim osjećajem čežnje u nekada divnom svijetu zahvaćenom rasnim i etničkim ludilom koji uprkos tome nastavlja živjeti. Cijelu pjesmu možete pronaći na ovom linku.

Balakian u svojoj kolekciji ima sedam zbirki poezije, ali i memoare "Black Dog of Fate" i knjigu "The Burning Tigris" objavljeno 2004. godine. Prvo djelo je napisao 1980. godine i prema njegovim riječima, poezija je bila u centru njegovog života od početka, čak i kada je pisao druge žanrove. U zbirci "Ziggurat" oživio je duhove strašnih ratova od Appomattoxa do Kambodže, od Armenije do Sarajeva, a Sarajevo, odnosno miris ćevapa sa Baščaršije spomenuo je

O nagradama koje je dobio kazao je: "Nagrade su divna potvrda žirija za vaš rad, ali mislim da ne mijenjaju ništa u pisanju".