Ove godine program je posvećen baščama i cvijeću, a nosi naziv “U đul bašči“. Program će se održati 16.07. u Svrzinoj kući sa početkom u 21:30 sati.
Koliko je vegetacija bila jedna od dominantnih crta starog Sarajeva vidimo i po zaostalim, toponimima: Podhrastovi, Višnjik, Karpuzova, Sedam šuma, Popov gaj, Borak, Babića bašća, Sumbul mahala i Sumbul česma, Vinogradi, Ispod oraha, Lipe , Cvijetna mahala, Karanfil mahala, Behar ulica…
Poznata su i sarajevska prezimena od kojih su mnoga i iščezla, poput: Kruško, Salata, Ašlama, Bukva, Gondža, Takiša, Jabučar, Kupus, Tunja, Lipa, Kestendžić, Bostandžić, Šljivo, Zambak, Mušmula…
Pa ženska imena Đula, Đulzulejha, Đulbadema, Badema, Latifa, Jasmina, Jilduza, Alma i Elma...
Cvijeće nije služilo samo za ukras, neka su se koristila i u kozmetičke i ljekovite svrhe. Tako se, na primjer, sadio lijepi čovjek, dosta neugledan cvijet, koji se koristio kao kna za bojenje kose. Vodom od iskuhanog bosanskog ruzmarina se pere kosa da bude sjajna i bujna; a od latica zambaka i ruže pravila se kozmetička voda za bijeljenje lica i miris.
Ruža đulbešećerka je imala višestruku primjenu. Od ove ruže pravilo se sirće protiv glavobolje, ukusni sok - đulbešećer, slatko, koje se služilo u kućama za dobrodošlicu, ali i kao lijek protiv visoke temperature.
Sok od bijele ruže – đulsija, je stari lijek za oči, a čuvarkuća se koristila kao lijek za uši.
