{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Kosovo i Kuba oblikovali su moj interes za svjetska historijska dešavanja"

27.5.2012. u 01:07
81
"Kosovo i Kuba oblikovali su moj interes za svjetska historijska dešavanja"
81
"Kosovo i Kuba oblikovali su moj interes za svjetska historijska dešavanja"
Vesela i simpatična Jasmina Đikić, koja je nakon školovanja u Torontu, život nastavila u Sarajevu, profesionalno se angažujući na TV1 u redakciji vanjske politike, pripada onoj skupini mladih ljudi zbog kojih BiH ima nadu u bolje sutra.
Naime, kao najbolji srednjoškolac i dobitnik državne stipendije Queen Elizabeth za posebno nadarene studente, fakultetsko obrazovanje nastavila je na Univerzitetu u Tornotu, gdje je i magistrirala na Fakultetu međunarodnih odnosa, odsjeku za Evropske studije. Upravo tu rodio se interes za analizu političkih sistema i društvenih uređenja, posebno evropskih zemalja, što je njena uža specijalnost. Priliku da svoje teorijsko znanje pretvori u praksu stekla je TV1, gdje radi kao novinarka i stručna savjetnica tima redakcije vanjske politike.

Kao vrlo mlada došla si u Kanadu i tu provela značajan dio života. Završila školu, magistirala. Šta je to bilo dovoljno jako i važno da te vrati nazad u BiH?

U Kanadu sam stigla kao djevojčica u ljeto 1993. godine kao posljedica teških ratnih okolnosti u Mostaru. Nakon šoka koji je trajao neko vrijeme, prilagodila sam se u novoj drugačijoj sredini u kojoj se nastavilo moje odrastanje. Medutim, uvijek sam osjećala neku nostalgiju za BiH, jer sam se sjećala sretnih trenutaka prije rata, porodice na okupu, prijatelja. Bila sam vrlo svjesna da je ekonomsko i političko stanje u BiH vrlo teško, te da povratak neće biti lak. No, smatrala sam da bi, nakon završenih studija, ipak mogla doprinijeti bh. društvu, vratila sam se i na tome radim svaki dan.

Koliko ti je obrazovanje u kanadskom sistemu pružilo prilike za stručnim i praktičnim usavršvanjem?

U Kanadi čovjek ima mnogo prilika da stekne stručno i praktično iskustvo kroz projekte i istraživanja. Godinu prije proglašenja historijske nezavisnosti Kosova bila sam odabrana da vodim istraživački projekat na Kosovu o efikasnosti stranih i domaćih sigurnosnih institucija. Imala sam priliku da intervjuišem visokorangirane zvaničnike OSCE-a, KFOR-a, kao i zvaničnike iz domaćih sigurnosnih institucija. To je neponovljivo iskustvo jednog prelomnog političkog trenutka. Godinu nakon toga sam išla na Kubu, gdje sam vodila istraživački projekat o mogucnostima daljnjeg politickog i ekonomskog razvitka te divne neobicne zemlje. U to vrijeme je Raul Castro preuzimao vlast. To je još jedan trenutak kojem sam svjedočila uživo. Ova dva trenutka, dva svjedočanstva su vjerovatno na neki način oblikovala moj interes za svjetska historijska dešavanja, kao i ljubav prema novinarskom poslu.

U inostranstvu volontiranje je često neizostavan segment u edukaciji budućih kadrova, koji je ujedno i vrlo bitan za sazrijevanje ličnosti, ali i razvijanje svijesti o društvenoj odgovornosti. Kakva su tvoja iskustva volonterskim radom?

U sjevernoj Americi se veoma cijeni volonterski i dobrotvorni rad. Mnogo se može naučiti van školskih klupa pomažući drugima, i to je nešto što bi i u BIH trebalo popularizirati kao društvenu aktivnost. Stekla sam različita iskustva tokom studija koja su bila uistinu bitna u smislu daljeg stručnog usavršavanja. Recimo, tokom druge godine magistarskog studija bila sam šef finansija Stručne konferencije o svjetskoj ekonomskoj krizi koju su organizovali studenti magistarskih studija. Iste godine sam bila odabrana da vodim univerzitetsku delegaciju iz Toronta u Berlin i Dresden na simulaciju Evropskog parlamenta. Iz ovih angažmana stekla sam širu sliku i znanje o odgovornosti i organizaciji, kao i timskom radu. Jednako mi je srcu prirastao i dobrotvorni rad za humanitarnu organizaciju Oxfam na prikupljanju sredstava za žrtve strahovitog nasilja u regiji Darfur u Sudanu. Ipak, najranije iskustvo sa dobrotvornim radom je bilo učešće u 30-satnom štrajku glađu koji smo organizovali u srednjoj školi kao jedan izraz solidarnosti, a kako bi se sakupio novac za humanitarnu organizaciju World Vision koja se bavi problemom gladi u svijetu. Ima toga još mnogo, i bilo bi lijepo da se mladim u BIH pruži prilika da kroz društveno koristan rad napreduju i prošire svoje interese.

Šta je tvoja uža specijalnost kada je u pitanju formalno obrazovanje?

Diplomirala sam na Fakutetu za Međunarodne odnose i studije konflikta i mira sa velikim uspjehom. To je interdisciplinarni smjer, na koji je, kada sam ja aplicirala, bilo primljeno samo 8 odabranih. Potom sam magistrirala na odsjeku za Evropske, ruske i centralnoazijske studije pri Munk Centru za Međunarodne odnose. Tokom magisterija uža mi je specijalnost bila Evropa, a posebno intergriranje balkanskih zemalja u Evropsku uniju. Vjerovatno zbog nostalgije, opredjelila sam se za ovu oblast, odnosno regiju.

Koliko je iscrpljujuće pratiti svjetsku politiku na dnevnoj bazi za informativni program?

S obzirom da TV1 kontinuirano emituje vijesti, a vijesti iz svijeta kontinuirano i pristižu i ima ih mnogo, ponekad je teško odrediti prioritet šta prenijeti gledateljima. No, novinar mora imati instinkt, osjećaj, prvobitno sam sebi odrediti šta je priča a šta ne. Smatram da je u današnjim prilikama života na pokretnoj traci veći problem ući u suštinu određene priče, adekvatno je i nepristrasno prenijeti za tih nekoliko minuta koje su na raspolaganju. Svaka značajna priča ima svoju pozadinu, specifičnosti, i najčešće nije dovoljan minut i pol da se to sve približi gledateljima, kako bi bili bolje informisani. No trudim se, dajem sve od sebe!

Postoji li osoba koju bi voljela intervjuisati, događaj koji bi voljela pratiti?

Veoma cijenim doprinos bosanskoj istini koji su svojim pisanjem dale novinarke-spisateljice Samantha Power i Christiane Amanpour. Volim i svakodnevne ljudske priče, voljela bih pratiti nemire unutar eurozone vezane za finansijsku krizu, zatim iskustva izbjeglica i preživjelih nasilja u Siriji...

Iz tvog ugla, šta je obilježilo 2011. godinu i prvi kvartal 2012. godine kada su u pitanju najznačajnija dešavanja u svijetu?

Krvavi rat u Siriji, smrt Osame bin Ladena i Moamara Gaddafija, finansijska kriza u Eurozoni, pobjeda socijaliste Francoisa Hollandea na predsjedničkim izborima u Francuskoj. Kada je u pitanju naš region, najznačajniji događaji su hapšenje Ratka Mladića, kao i pobjeda Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima u Srbiji.

Kada će BiH ući u Evropsku uniju? Koliko smo blizu/daleko?

BiH je zemlja u srcu Evrope koju su Evropljani tek ugledali u daljini na horizontu. S obzirom da nas slabo vide, stavljeni smo pod lupu. Realno govoreći, mi smo još uvijek daleko od Evropske unije. Malo je u BIH urađeno na usvajanju zakona neophodnih za pristup Evropskoj uniji, zatim na harmonizaciji zakona izmedu entitetskih i državnog nivoa. No, mnoge od poteškoća su konsekvenca Dejtonskog ustava, koji je , pored toga što je legitimirao etničku podjelu i uveo svojevrsnu etnokraciju, uveo i postupak odlučivanja za koji i sama Evropska komisija smatra da doprinosi usporavanju strukturalnih reformi. To je dodatno umanjilo kapacitete BiH na putu prema Evropskoj uniji. Dejtonski sporazum je uveo jednu vrstu konsociacionalne demokratije, u kojem su glavni primaoci prava kolektiviteti umjesto individualnih građana. Ovakav sistem se koristi unutar duboko podijeljenih društava, gdje, uz ostala prava, kolektiviteti uživaju veliki stepen autonomije i raspolažu pravom veta. No, da bi raspodjela vlasti funkcionirala unutar ovakvih sistema, svi politički akteri moraju na neki način biti odani očuvanju države, što u BiH nije slučaj. Prema tome, u zemlji gdje lideri ne dijele političke vizije, težnja prema Evropskoj uniji i nada za bolji život svih njenih građana zapravo može, i mora biti ta zajednička tačka odrednica.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: