“Koliko se sjećam da nam je za konvoj bilo saopšteno dan prije nego će krenuti iz Prijedora, te da je Pero Čivčić – a moguće da je i Paraš bio tu – rekao da naredno jutro trebamo ranije doći u Stanicu javne bezbjednosti (SJB). Narednog dana, prema Paraševim uputama i direktivi, od ljudi iz konvoja smo tokom transporta oduzimali novac i lične stvari”, prisjetio se K3.
Prilikom davanja iskaza, K3 je u sudnici prepoznao Petra Čivčića, Sašu Zečevića, Marinka Ljepoju i Radoslava Kneževića, za koje je kazao da su skupa s njim bili pripadnici Prvog interventnog voda SJB-a Prijedor.
Čivčić, bivši komandir Prvog interventnog voda policije SJB-a Prijedor, zajedno sa Zečevićem, Kneževićem, Ljepojom, bivšim pripadnicima istog voda, te Brankom Topolom, nekadašnjim stražarom u logoru Trnopolje, tereti se za sudjelovanje u sprovođenju konvoja civila iz Prijedora u Travnik, radi razmjene.
Prema iskazima svjedoka, Miroslav Paraš, koji je u međuvremenu preminuo, bio je komandir interventnog voda SJB-a Prijedor.
Prilikom transporta oko 1.200 Bošnjaka i Hrvata 21. augusta 1992. godine, kako stoji u optužnici, pripadnici tog voda su učestvovali u selekciji i likvidaciji preko 200 muškaraca na lokaciji zvanoj Korićanske stijene.
Zaštićeni svjedok K3 je kazao da je na obezbjeđenje konvoja pripadnike Prvog interventnog voda rasporedio Petar Čivčić, dok je Miroslav Paraš iz autobusa izveo “oko 10 muškaraca”, koji su – kako će kasnije saznati – ubijeni.
“Paraš je nasumice odabrao desetak vojno sposobnih muškaraca, kojima je bilo rečeno da napuste autobus u kojem sam se nalazio. Mislim da je Paraš rekao da konvoj nastavi put, i kada smo stigli na Smetove, u drugim autobusima sam vidio samo jednog pripadnika interventnog voda”, rekao je K3.
Ovaj svjedok je kazao da je od Željka Stojnića saznao da su civili ubijeni. Stojniću se pred Sudom BiH trenutno sudi, zajedno s još petoricom bivših pripadnika interventnog voda, zbog sudjelovanja u zločinu na Korićanskim stijenama.
“Prvo što je izjavio kad je ušao u kamion kojim sam se vraćao za Prijedor – a to nikada neću zaboraviti – bilo je: ‘Šta uradismo? Svi ćemo završiti u Tunjici (zatvor u Banjoj Luci, op.a.)...’ Nedugo potom nas je jedan vojnik, kojeg smo kasnije sreli, pitao zašto smo pobili ‘onolike ljude’. Stojnić mi je potvrdio da su svi civili likvidirani, a na putu se moglo vidjeti dosta čahura i da je pokvašen krvlju”, prisjetio se svjedok.
Nekoliko dana nakon ubistava civila na Korićanskim stijenama, kako je kazao K3, pripadnici interventnog voda su pokušali skupiti tijela ubijenih, ali u tome nisu uspjeli.
“Leševi su već počeli da se raspadaju, a i strmina je bila velika, tako da se ništa nije moglo uraditi. (...) Neko je silazio sa zaštitnom opremom i tijela zalijevao nekom kiselinom. Kasnije su kružile različite priče, među kojima i da su tijela zatrpana kamenjem”, kazao je K3.
Unakrsno ispitivanje zaštićenog svjedoka K3 zakazano je za 11. februar 2010. godine.
