{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Đorđe Ždrale na Sudu BiH: Darko Elez mi je rekao da će ubiti i mene i sve moje prijatelje

16.4.2014. u 18:05
8
31
Đorđe Ždrale na Sudu BiH: Darko Elez mi je rekao da će ubiti i mene i sve moje prijatelje
8
Prvi svjedok Tužilaštva u slučaju "Bojan Cvijan i drugi", Đorđe Ždrale, na Sudu BiH je danas svjedočio o tome kako su ga Darko Elez i njegovi saizvršioci pokušali ubiti u tri navrata, a govorio je i o ubistvima njegovog rođaka i prijatelja Vlatka Mačara, Borisa Govedarice i Zorana Goluba.
Ždrale je na početku svoga iskaza rekao kako trenutno izdržava 20-godišnju zatvorsku kaznu u Foči za ubistvo Ljubiše Savića Mauzera. Darka Eleza je, kazao je, upoznao u zatvoru Kula u Istočnom Sarajevu, gdje je ležao pet godina, od 1996. do 2001.

"On se uvijek priklanjao jačoj strani, pa je tako prišao i meni nakon što je imao problema i dobio batine u zatvoru. Ipak, nikada nismo bili nešto posebno prisni, iako sam bio krsni kum njegovom sinu, na čemu je on insistirao, a ja nisam želio odbiti, jer to prema srpskim običajima ne valja odbijati", počeo je svoj iskaz Ždrale, ističući kako se Elez intenzivno družio sa Anđelkom Veljančićem.

Elez poručio da Ždralu treba likvidirati



Prvi problemi na relaciji Ždrale-Elez počeli su 4. januara 2006., nakon što je Slaviša Bilinac saopćio Ždrali da ga Elez namjerava likvidirati.

"On je došao kod mene i uključio telefon na speaker phone te pozvao Eleza upitavši ga da mu pojasni razgovor od maloprije. Tada mu je on rekao da je dato zeleno svjetlo i da moram biti u najkraćem roku likvidiran. Bio sam veoma iznenađen jer za tako nešto nije bilo nikakvog razloga, a Elez je u međuvremenu sa cijelom porodicom iz Lukavice otišao u Srbiju i više ga nisam viđao", dodao je svjedok, navodeći da do danas nije odgonetnuo ko je mogao dati zeleno svjetlo za njegovu likvidaciju.

Potom je opisao kako ga je optužena Slobodanka Tošić, sa kojom se jedno vrijeme viđao, 13. aprila 2006. pozvala da se vide, te je došao po nju u dom gdje je boravila. Otišli su negdje iznad Hrasnice, na traženje Slobodanke koja je rekla da tamo odavno nije bila.

"Poslije me pozvao jedan moj prijatelj da se vidimo kod spomen-parka na Vracama, te sam zajedno sa njom otišao gore. Vraćajući se sa Vraca, zamolila me da je odvezem do prijateljice da uzme neke skripte za fakultet i tada sam prema njenim uputama došao na jedan plato, gdje nikada ranije nisam bio. Krenula je izaći, ali pošto je bilo blato, spustio sam se još 15-ak metara prema toj kući. Izašla je i kada je došla pred vrata kuće, okrenula se prema meni i stavila ruku na usta. Tada su počeli pucati na mene, to je bilo strašno", rekao je Ždrale.

Ispričao je kako je tom prilikom dobio povrede po rukama i leđima, te vrišteći otvorio vrata i izašao iz auta.

"Vidio sam siluete svojih napadača, jedan je bio krupniji, a drugi mršav. Ovom krupnijem je zakočila puška, dok je ovaj drugi, koji je stajao kod jedne međe vikao 'Pucaj". Prepoznao sam Elezov glas, dok je ovaj drugi bio Veljančić", ispričao je Ždrale.

Pojasnio je kako je potom pobjegao sa mjesta događaja, te sav krvav uspio doći do kafića Sport u Lukavici, nakon čega je prevezen i zbrinut u bolnici Koševo. Iz bolnice je pobjegao čim je saznao da tu nema policijsku zaštitu, kako ne bi bio ubijen.

Kada je riječ o Slobodanki, rekao je da su se njih dvoje viđali do mjesec dana, te da ju je jednom vidio u Elezovom društvu. Poslije događaja iz aprila 2006. Elez ga je, kaže, pozvao telefonom i upitao: "Jesi vidio kakvog sam ti agenta poslao. Nisi je mogao nikako provaliti".

Plaćeni ubica iz Šapca



Potom je svjedok ispričao o događaju iz oktobra 2006. kada ga je, po Elezovom nalogu, pokušao ubiti Strahinja Rašeta. Desilo se to u kafiću Sport, čiji je vlasnik bio Ždralin prijatelj Zoran Golub.

"U kafić je došao momak koji mi je nepoznat, ali koji mi je odmah bio sumnjiv jer je lijevu ruku držao u džepu od jakne. Sjeo je za šank i naručio piće, ali ništa nije dirao, već me pratio na ogledalu, jer sam ja čistio cipele ispred kafića. Držao sam ga na oku jer mi je bio sumnjiv, ali čim sam spustio pogled sa njega, već je došao do mene i izvadio pištolj sa prigušivačem. Da li mu je pištolj zakočio, ili je pucao, a ja to nisam čuo, ne znam, ali sam odmah krenuo bježati i utrčao u jednu kladionicu. On je išao za mnom i kada je došao na vrata, ispucao sam cijeli okvir iz pištolja u njega, nakon čega je on, ranjen, otrčao prema svome autu i pobjegao. Kasnije ću saznati da je to bio Strahinja Rašeta, plaćeni ubica iz Šapca, jer sam u policiji prepoznao njegovu fotografiju", kazao je Ždrale, dodajući kako on ovom prilikom nije ranjen.

Potom je posvjedočio i kako su ga nakon tog događaja dvojica policajaca iz Istočnog Sarajeva, stavila u svoj automobil dok je šetao u blizini svoje kuće u selu Miljevići, Istočno Sarajevo, upozorivši ga tad da su na brdu iznad njegove kuće snajperisti koji su tu sa zadatkom da ga likvidiraju. Oni su mu rekli da mora napustiti BiH, što je i učinio i više se nije vraćao sve do njegovog hapšenja u Frankfurtu 2009. godine.

Nakon toga, Ždrale je posvjedočio kako Eleza smatra odgovornim i za smrt dvojice njegovih prijatelja Borisa Govedarice i Zorana Goluba.

"Jednom prilikom Elez me pozvao i rekao da je on uzeo novac od pljačke u Nedžarićima, te da će dati i 500.0000 eura da ubije mene i moje prijatelje. Mislim da je on bio taj koji je pucao u Govedaricu", rekao je Ždrale.

Ubistvo Vlatka Mačara



Dodao je kako ga je posebno pogodila smrt njegovog rođaka Vlatka Mačara na Palama, te je u vezi s tim rekao kako mu je bilo poznato da je Mačar imao sukob sa optuženim Vladanom Parađinom.

"Znam da ga je Vlatko odvezao jednom na Jahorinu, prebio ga i ostavio golog u šumi te mu uzeo svo zlato. Kasnije je taj Parađina došao spletom okolnosti u zatvor u Kulu gdje sam ležao te tražio od mene da mu se samo vrati neki medaljon koji mu je poklonio otac, a da će on zauzvrat promijeniti iskaz i neće teretiti Mačara, da Mačar više ne bi morao bježati od policije. Tako je i bilo", naveo je svjedok.

Ždrale je također izjavio kako je imao informacije da je službenik SIPA-e, prvooptuženi Bojan Cvijan, u nekim kontaktima sa Darkom Elezom, zbog čega ga je jednom zaustavio u blizini svoje kuće i pitao o tome.

"Rekao mi je da on radi u SIPA-i i da nema nikakve kontakte ni sa Elezom ni sa Veljančićem, da ga to ne zanima. Također, jedne prilike sam ga zaustavio u blizini svoje kuće i rekao mu da se ne vozaju previše tuda, jer sam imao određena upozorenja i bio sam na oprezu. Bilo je i određenih informacija da ja imam nešto protiv Cvijana, te smo jednom u kafiću Sport sjeli i objasnio sam mu da od toga nema ništa", rekao je Ždrale na upite o prvooptuženom Cvijanu.

Cvijanova odvjetnica Vasvija Vidović upitala je svjedoka da li je tačno da je postojao neki animozitet između njega i Cvijana zbog Ždralinog poznanstva sa Cvijanovom suprugom, svjedok je odgovorio: "Što se mene tiče nije". Vidovićeva je potom kazala da je na toj tezi Tužilaštvo zasnovalo optužnicu protiv njenog klijenta.

Tokom unakrsnog ispitivanja, na upit advokata Slobodanke Tošić o događaju iz aprila 2006., Ždrale je rekao kako ga najviše i boli to što je Slobodanka sve vrijeme znala da mu spremaju likvidaciju, te ju je opisao citirajući Elezove riječi koji je za nju rekao da je hladna kao špricer.

U dodatnom ispitivanju, tužilac Saša Sarajlić upitao je svjedoka o motivima da se druži sa Slobodankom Tošić, budući da je Ždrale izjavio kako je i prema njoj bio sumnjičav i na oprezu, na što se Ždrale nasmijao i rekao: "Moj tužioče... Ne bih odgovarao na ovo pitanje".

Odvojen postupak protiv sedam optuženih



Nastavak suđenja zakazan je za 30. aprila, kada će Tužilaštvo saslušati naredna tri svjedoka u ovom predmetu, Zorana Pušaru, Savu Divčića i Đorđa Čubrilovića.

Optužnica u predmetu "Lutka" je podignuta protiv 32 osobe, a u međuvremenu se ubio jedan od optuženih u ovom predmetu, Benan Dorić, te je protiv njega postupak obustavljen. Suđenje će se u odvojenom postupku voditi protiv sedam optuženih koji se nalaze u Srbiji odnosno Darka Eleza (1980), Davora Eleza (1977), Branimira Minića (1984), Vladimira Pandurevića (1980), Vasu Ljubibratića (1975), Milan Mitić (1960) i Milosava Veskovića (1978).

Na Sudu BiH se vodi proces protiv 24 optužena: Bojan Cvijan (1976.), Davor Mandić (1974.), Muhamed Ramić (1973.), Sead Robović (1980.), Edin Ahmetspahić (1978.), Ljubiša Lalović (1976.), Marko Krajišnik (1978.), Slobodanka Tošić (1986.) Himzo Ćato, (1972.), Dejan Vukosavljević (1978.), Nermin Tahirović (1976.), Elvira Kajević (1972.), Azim Kajević (1967.), Mehmed Kajević (1963.), Elvis Zlatić (1983.), Admir Ahmetspahić (1980.), Dragan Vujičić (1977.), Vladan Parađina (1977.), Dragan Jevtović (1977.), Benjamin Halilović (1970.), Dragan Obućina (1977.), Anes Kurbegović (1973.), Slaviša Bobar (1978.) i Mladen Mićić (1975.).

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: