{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Zvornička brigada VRS - brigada ubica

F
6.7.2012. u 16:51
0
Zvornička brigada VRS - brigada ubica
0
Zvornička brigada VRS - brigada ubica
Vinko Pandurević
Za ubistva više od 2.500 muškaraca i dječaka s područja Srebrenice počinjena u julu 1995. godine, osuđeno je sedam pripadnika Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), na ukupno 139 godina zatvora.
Većina mjesta na kojima su pogubljeni srebrenički muškarci i dječaci bila je u zoni odgovornosti Zvorničke brigade VRS-a.

Na području Orahovca, Ročevića, Kozluka, Petkovaca, Kula Grada, Vojne ekonomije Branjevo i Pilice, kako je utvrđeno presudama Haškog tribunala i Suda BiH, ubijeno je više od 2.500 Srebreničana.

Pripadnici Zvorničke brigade VRS-a učestvovali su u masovnim pogubljenjima muškaraca, te pomagali u transportu leševa ubijenih u masovne grobnice.

“Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opšta. Dio odgovornosti za to snosim i ja. Ostala je nesreća na svim stranama kao opomena da se to nikad i nigdje valjda više neće dogoditi”, kazao je Dragan Obrenović pred Tribunalom u Haagu.

Presudama je utvrđeno da je do uspostave sabirnih centara za zarobljenike, a potom i masovnih ubistava, “došlo isključivo u zoni odgovornosti Zvorničke brigade”.

Ubistva su započela 14. jula 1995. godine. Jedna presuda za genocid Zvornička brigada VRS-a formirana je u junu 1992., da bi u novembru iste godine postala dio Drinskog korpusa.

U julu 1995. godine oko 5.000 ljudi bilo je u sastavu Zvorničke brigade, kojom je komandovao Vinko Pandurević. Zamjenik komandanta i načelnik štaba u to vrijeme bio je Dragan Obrenović, dok je pomoćnik komandanta za bezbjednost bio Drago Nikolić, a njegov zamjenik Milorad Trbić.

Pravosnažna presuda za genocid

Pandurević je pred Haškim tribunalom nepravosnažno osuđen na 17 godina zatvora zbog podržavanja i pomaganja u ubistvu, a istom presudom Nikoliću je izrečena kazna zatvora od 35 godina zbog pomaganja i podržavanja genocida.

Obrenoviću je nakon priznanja krivice u Haagu izrečena kazna od 17 godina zatvora, dok je pred Sudom BiH Trbić osuđen na 30 godina zatvora zbog genocida.

Presuda Trbiću je jedina pravosnažna presuda za genocid počinjen u julu 1995. u Srebrenici.

Nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu, većina muškaraca koji su izdvojeni u Potočarima ili uhvaćeni dok su pokušavali prijeći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) držana je u Bratuncu jedan do tri dana prije nego što su odvedeni na druga mjesta zatočenja i pogubljenja.

Iako je okupljanje, zarobljavanje i zatvaranje Srebreničana prvenstveno bilo pod komandom Bratunačke brigade, kasnija zatvaranja i pogubljenja zatočenih muškaraca vršena su pod komandom Zvorničke brigade.

Drago Nikolić je, kako se navodi u presudi, 13. jula 1995. obaviješten da vojno sposobni muškarci, Bošnjaci iz Srebrenice, trebaju biti odvedeni iz Bratunca u Zvornik, kako bi bili pobijeni.

Objekte za držanje zarobljenika osigurao je Milorad Trbić, da bi u večernjim satima 13. jula 1995. prva grupa zarobljenih muškaraca bila dovedena u prostorije škole “Grbavci” u Orahovcu.

"Trebamo ih dokrajčiti"

Sud BiH je u presudi Trbiću zaključio da su zarobljenike u školi “Grbavci” osiguravali vojnici VRS-a i pripadnici Vojne policije Zvorničke brigade, te da su zarobljeni muškarci držani u nehumanim uslovima.

“S vremena na vrijeme bismo počeli galamiti, jer to više nismo mogli podnijeti. Gušili smo se. Nije bilo vazduha, nije bilo vode. Onda bismo počeli galamiti, a oni bi otvorili vatru i pucali iznad naših glava”, kazao je svjedok A-47 opisujući situaciju u školi “Grbavci”. Narednog dana, 14. jula, zarobljenici iz škole su odvedeni do livade u blizini Orahovca i pogubljeni.

Svjedok A-26, koji je preživio strijeljanje u Orahovcu, ispričao je da je ušao na kamion, a nakon kratkog putovanja zarobljenicima je naređeno da siđu i postroje se, nakon čega je počela pucnjava.

“Počeli su pucati… Ljudi su počeli padati, i ja sam pao s njima, s rukom preko grudi čovjeka do mene. Neko je rekao: ‘Trebamo ih dokrajčiti’”, kazao je A-26, koji je preživio pretvarajući se da je mrtav.

Strijeljanje zarobljenika iz škole “Grbavci” preživjeli su i svjedok A-27 i Mevludin Orić, koji su zajedno uspjeli pobjeći s mjesta pogubljenja.

Prije strijeljanja zarobljenika na livadi kod Orahovca, kako je zaključilo Vijeće Suda BiH, Trbić je zajedno s drugim pripadnicima VRS-a paljbom iz automatskog oružja ubio do 20 muškaraca ispred fiskulturne sale, kako bi “obuzdao i kontrolisao ostale zarobljene Bošnjake unutar škole”.

Prema presudi Haškog tribunala, Nikolić je izadavao uputstva na stratištu u Orahovcu, dok je Sud BiH utvrdio da je Trbić iz Orahovca otišao u Petkovce, gdje su se također vršila pogubljenja zatočenika.

Zarobljeni Srebreničani držani su u prostorijama škole u Petkovcima prije nego što su odvedeni i pogubljeni pored brane u tom mjestu, u noći sa 14. na 15. juli 1995. godine.

Strijeljanje na brani Petkovci preživio je svjedok A-29, koji je u to vrijeme imao 17 godina. On je kazao da je vidio redove mrtvih ljudi na zemlji nakon što je sišao s kamiona.

“Sišao sam kad je bio moj red. Ali, kao i svi drugi, svi smo čekali svoj čas. Igrali smo na vrijeme. Živjeli smo za nekoliko dodatnih sekundi. (…) Kada smo otišli iza kamiona… vidio sam redove mrtvih ljudi na zemlji. Mogli ste ih osjetiti”, kazao je A-29.

Na brani u Petkovcima, prema presudama, ubijeno je najmanje 179 muškaraca. Trbić je, prema presudi, “djelovao zajedno s drugim pripadnicima VRS-a i nadgledao ih” prilikom obezbjeđivanja prostorija u kojima su bili zarobljenici, dok je Nikolić bio u blizini škole u Petkovcima kada su tamo bili zatočeni zarobljenici.

Pogubljeni na obali Drine

Pripadnici Vojne policije Zvorničke brigade obezbjeđivali su oko 500 Srebreničana koji su bili zatvoreni u školi u selu Ročevići.

Zarobljenici su 15. jula 1995. godine odvedeni do deponije smeća koja se nalazila pored rijeke Drine u Kozluku - i pogubljeni.

“Približno 500 muškaraca pogubljeno je na obali rijeke Drine. Nije poznato da je neko preživio ovo pogubljenje. Prema Trbićevim tvrdnjama, u Kozluku je ubijeno najmanje između 600 i 700 ljudi”, stoji u presudi Trbiću.

Trbić je 15. jula 1995., kako se navodi u presudi, ubio najmanje pet zarobljenih Bošnjaka u školi u selu Ročevići, te organizovao prijevoz zarobljenih iz škole na mjesto pogubljenja u Kozluku.

Za ubijanje Srebreničana u Kozluku, prema presudi Suda BiH, pored Trbića odgovorni su i drugi pripadnici Zvorničke brigade, dok je presudom Haškog tribunala utvrđeno da je 15. jula Nikolić učestvovao u organizovanju privođenja i pogubljenja zarobljenika u školi u Ročevićima.

Istog dana, kako je zaključilo Vijeće Suda BiH, Trbić je u Kula Gradu “koordinirao i nadgledao” ubistva Srebreničana koja su vršili pripadnici VRS-a.

“Dokazi potvrđuju da je grupa zarobljenika pogubljena i ukopana u Kula Gradu 15. jula 1995. godine, te da su njihovi posmrtni ostaci kasnije premješteni u Kamenicu”, navedeno je u presudi Trbiću.

Ubistva Srebreničana nastavljena su i 16. jula 1995. godine u Domu kulture u selu Pilica i na Vojnoj ekonomiji Branjevo.

Pucanje u glavu

Oko 500 zarobljenih muškaraca dovedeno je 14. jula 1995. u prostorije škole “Kula”, odakle su nakon dva dana odvedeni na Vojnu ekonomiju Branjevo i strijeljani.

Svjedok P6, koji je preživio strijeljanje na Branjevu, ispričao je kako je u autobusu s drugima dovezen do mjesta gdje je gledao kako vojnici pucaju na zarobljenike, a nakon čega je i on u koloni od oko 20 osoba izveden iz autobusa.

“Bio sam u drugoj koloni, vodili su nas istom stazom kao i prvu, odakle smo čuli rafale. Prvo su nam naredili da stanemo do mrtvaca iz prve grupe, zatim da okrenemo leđa, a onda je rafal samo sasjekao. Čuo sam kako tijela padaju, i ja sam pao, ali nisam pogođen”, rekao je svjedok P6.

Strijeljanje na Branjevu preživio je i svjedok Q tako što se “bacio na zemlju” kada je počela pucnjava.

“Drugi čovjek je pao na mene, na moju glavu, on je već bio mrtav, i tako su pucali. Zatim su zašli pucati u jednog po jednog, u glavu. Jedan od njih je rekao drugome da ne puca u glavu jer prska mozak”, prisjetio se Q. Istog dana, oko 500 zarobljenika ubijeno je i u Domu kulture u Pilici, međutim nije poznato da je neko preživio ovo strijeljanje.

U jednoj od presuda koje je izrekao Sud BiH navodi se da su trojica zarobljenika koji su preživjeli 16. juli u Domu kulture u Pilici, ubijeni narednog dana, kada je primijećeno da se kriju ispod tijela ubijenih.

Prvostepenom presudom Suda BiH, Momir Pelemiš, kao zamjenik komandanta Prvog bataljona Zvorničke brigade, i Slavko Perić, kao pomoćnik komandanta za bezbjednost u ovoj jedinici, osuđeni su na 16, odnosno 19 godina zatvora jer su pomogli u ubijanju najmanje 1.000 muškaraca na području Pilice.

Kako je utvrđeno presudama u Haagu i Sudu BiH, ubistva na Vojnoj ekonomiji Branjevo vršili su pripadnici Desetog diverzantskog odreda.

Presuda Trbiću

Sudsko vijeće je zaključilo da je i Trbić učestvovao u ubistvima na Branjevu i Domu kulture u Pilici.

“Pomogao je prijevoz zatočenika iz škole ‘Kula’ do mjesta pogubljenja na Vojnoj ekonomiji Branjevo, obezbjeđivanje ljudstva za streljačke vodove na Vojnoj ekonomiji Branjevo i u Domu u Pilici, i pružao neophodnu logističku podršku te vršio koordinaciju zadataka koji su se odnosili na čišćenje i ukope na ovim stratištima”, navedeno je u presudi Trbiću.

Prema presudi Haškog tribunala, Nikolić je naredio Prvom bataljonu Zvorničke brigade da čuvaju zarobljenike u školi u Kuli, znajući da će biti strijeljani.

Haški tribunal je na devet godina zatvora osudio Dragana Jokića, bivšeg načelnika inžinjerije Zvorničke brigade, jer je “pomogao u izvršenju zločina time što je mehanizaciju i pripadnike inžinjerijske čete slao na mjesta pogubljenja kako bi učestvovali u operaciji pokapanja”.

U junu ove godine uhapšeni su Ostoja Stanišić, nekadašnji komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade, i Marko Milošević, njegov zamjenik, prenosi BIRN - Justice Report

Oni se sumnjiče za genocid počinjen na brani u Petkovcima u mjestu Đulići. Na tom mjestu je, kako smatra Tužilaštvo BiH, sredinom jula 1995. strijeljano oko 1.000 dječaka i muškaraca iz Srebrenice koji su prethodno zarobljeni, piše BIRN - Justice Report.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: