"Žrtve su novim zakonom prepoznate kao korisnici socijalne pomoći, a Centri za socijalni rad su na lokalnom finansiranju i uglavnom sa minimumom sredstava", kaže Radovanović.
Ona navodi posljednje primjere žene s troje djece u Zvorniku, koji su preživjeli teško fizičko nasilje i traumu, ali nisu uspjeli da stignu do Sigurne kuće u Bijeljini, kao ni žena u Istočnom Sarajevu, koja je teško pretučena pobjegla kod prijateljice i zatražila pomoć od Gender centra, ali nije stigla do skloništa.
"Da bi žrtva bila smještena u Sigurnu kuću, nadležni Centar za socijalni rad mora da je registruje i time sebi stvori obavezu, što je očigledno dovelo do problema u primjeni zakona", ističe Radovanović.
Ona najavljuje da će se o ovom problemu hitno razgovarati s nadležnim centrima kako žrtve porodičnog nasilja ne bi ostale bez neophodne pomoći.
Radovanović kaže da troškovi smještaja žrtava u sklonište nisu veliki, 70 posto troškova snosi Vlada Republike Srpske, a samo 30 posto lokalne zajednice.
"Lokalna zajednica praktično snosi samo troškove hrane za žrtve nasilja koje se smještaju u Sigurnu kuću i ako ni to ne mogu da finansiraju mi smo u Udruženju spremni da se, kao i ranije, snalazimo za hranu, samo da pomoć žrtvama ne izostane", poručila je Radovanović.
U Sigurnoj kući u Bijeljini trenutno su smještene dvije žrtve porodičnog nasilja. Od otvaranja u avgustu prošle godine u skloništu je osigurana zaštita i pomoć za 10 žrtava nasilja, a najmlađi štićenik je dječak koji se rodio u Sigurnoj kući.
Brat Novaka Đokovića tokom nevremena u Dubaiju suprugu vozio na zakazani tretman kose
Slavnoj glumici odstranjene grudi nakon dijagnoze raka: Bila sam u potpunosti shrvana
